Category Archives: Uzgoj

Orezivanje aronije

Proljetno orezivanje aronije

Nakon zimske stanke vrijeme je da se ponovno vratite u voćnjake i rasadnike kako biste obavili proljetnu rezidbu odnosno orezivanje svojih voćaka, a u ovom slučaju aronije i tako grmove pripremili za pravilan rast i razvoj.

Ukoliko do sada niste nikada orezivali aroniju sigurno imate nedoumice i pitanja o tome kako pravilno obaviti rezidbu. Pravila su vrlo jednostavna, kod novo posađenih gromova je potrebno ostaviti 3 – 5 najboljih grana odnosno taj broj ćete sami odraditi ovisno o veličini grma, a sve ostalo orezati kako bi se grm pravilno mogao razviti. Ukoliko do sada niste orezivali aroniju vidjet ćete da se iz panja razvilo mnogo sitnih grančica koje je potrebno ukloniti i ostaviti prostora za pravilan rast grma aronije. Na sljedećim slikama možete vidjeti kako aronije izgleda prije i poslije orezivanja kako biste dobili jasniji pregled o tome kako pravilno raditi.

Orezivanje aronije

Orezivanje aronije – prije

Orezivanje aronije

Orezivanje aronije – poslije

Detaljnije o rezidbi aroniji možete pronaći na – Rezidba aronije

Organski Uzgoj Aronije

Organski uzgoj Aronije

Čini se da je crna aronija stvorena za ekološki uzgoj. Njezine su bobice najbolji izvor antioksidansa na svijetu pa se može smatrati medicinskom biljkom i ako je moguće trebala bi se uzgajati na plantažama koje su održavane eko-metodama proizvodnje. Onda je dobiven dobar proizvod koji se može koristiti za proizvodnju veoma ukusnih voćnih pripravaka bez kemijske kontaminacije. I najvažnije – bobice imaju neupitna kemijska svojstva.
Aronija je grm koji ne zahtijeva puno obrade. Uspoređujući s drugim voćkama veoma je otporna na štetočine i bolesti. Zato ju je puno lakše uzgajati organski. Aronija svoju otpornost duguje visokoj razini polifenola u cijeloj biljci koji ju učinkovito štite od bakterija, bolesti i gljivica. Insekti se nerado hrane biljkama bogatim flavonoidima i taninima pa je popis štetočina i bolesti koje bi potencijalno mogle prijetiti aroniji za sada vrlo kratak.
– Najveća poteškoća u organskom uzgoju aronije je borba protiv korova, naročito u prve dvije godine vođenja plantaže. Zato je jako važno prije sadnje dobro pripremiti polje.
Na polju organskog uzgoja ne možemo korov kontrolirati herbicidima. Željeni se učinak u kontroli korova postiže sijanjem smjesa biljaka za pokrivanje tla. Ako je moguće, savjetuje se sijati i orati dva puta u sezoni. Ovaj će tretman eliminirati većinu korova i obogatiti tlo humusom i osnovnim hranjivim tvarima. Pokrovne se biljke zaoravaju kada cvatu, a mladi su izdanci zeleni, a ne drvenasti što osigurava brže raspadanje organske tvari u tlu. Temelj dobre organske plantaže je sadnja mladica kupljenih za uspostavu nasada. Uz iste zahtjeve kao i kod obične plantaže, organska treba sadnice iz organskog uzgoja koje kontrolira ovlaštena ustanova za certificiranje. Svaka kupljena serija sadnica mora imati certifikat o organskom podrijetlu.
– U prvoj godini uzgoja možemo cijelu površinu držati na crnom ugaru. Tlo se obrađuje kultivacijskim agregatom, kultivatorom ili frezom. Ne koristiti frezu više od dva puta u sezoni jer njena česta upotreba uništava strukturu tla. Prve godine možete uspostaviti i travnati pokrivač u međuredovima; na organskoj plantaži treba dodati sjeme bijele djeteline u ranije opisanoj smjesi trava jer ona obogaćuje usjev dušikom.
U prve dvije godine se uski redovi aronije obično plijeve ručno. Nakon toga biljke bi trebale biti dovoljno visoke i dovoljno se raširiti da uguše većinu korova, a naša će se intervencija ograničiti na uklanjanje pojedinih korova iz unutrašnjosti grma.

Dobra, ali skupa metoda je posipanje piljevine ili narezane kore drveta u redove plantaže ili pokriti tlo trakama posebnog crnog agrotekstila koji spriječava rast korova i štiti tlo od prekomjernog isušivanja.
U ekološkoj proizvodnji trebamo koristiti organska gnojiva i komposte i samo ona mineralna gnojiva koja su odobrena za organski uzgoj i na popisu proizvoda za korištenje u ekološkoj poljoprivredi.
Danas je na tržištu sve veći broj vrlo dobrih organskih proizvoda osmišljenih da poboljšaju svojstva tla. Oni se uglavnom temelje na biohumusu (verikompostu) – prirodnom gnojivu koje proizvode gliste. Ubrzavajući proces stvaranja humusa gliste razgrađuju kemijske spojeve koji bi inače trebali prolaziti složeni proces kemijskih promjena pa ih biljke mogu lako upiti za svoj rast i razvoj. Zato su mineralne komponente u proizvodima koji se temelje na biohumusu prisutne u prirodnom obliku. Oko 70% njihovog ukupnog iznosa biljke upiju odmah nakon primjene. U isto vrijeme u tlo se unose i mikroogranizmi blagotvorni za ljude i okoliš i tu pomažu stimulirati mikrobnu aktivnost.
Ekološke farme mogu proizvoditi svoje vlastito gnojivo i različite vrste biopreparata. Najpoznatije ekološko gnojivo proizvedeno na većini ekoloških farmi je kompost. Napravljeno je od različitih vrsta biljnog organskog otpada, često uz dodatak tekućeg ili čvrstog gnojiva. Nakon ispravno vođenog procesa kompostiranja dobijemo vrijedno gnojivo koje možemo koristiti za poboljšanje sastava tla i dobivanje uroda sa svim mikro- i makronutrijentima.
U borbi protiv štetočina i bolesti možemo koristiti i vlastite eko prihvatljive biopreparate koje je relativno jednostavno proizvesti, a ipak su učinkoviti.
Po načinu pripreme biopreparati se dijele na:

  • ekstrakte – zalij hladnom ili toplom vodom nasjeckane dijelove biljaka
  • infuzije – zalij vrućom vodom, ali ne kuhati
  • dobivanje esencije (uvarka) – zalij hladnom vodom i ostavi dok biljke ne istrunu djelovanjem bakterija koje izazivaju truljenje

Popis biljaka od kojih se mogu napraviti biopreparati je dugačka, ali među najčešćim korištenim vrijedno je spomenuti neven, bazgu, kužnjak, bijeli luk, crveni luk, stolisnik, hren, jelovinu, crnu buniku, čičak, maslačak, pelin, koprivu, kamilicu, preslicu, mlječiku, buhač.
Biljaka aronija ne treba posebnu zaštitu. Povremenu pojavu ušiju možemo uspješno kontrolirati koristeći ekstrakte nevena, kužnjaka ili ljuske crvenog luka, ekstrakta ili uvarka bijelog luka ili ekstrakta ili tekućeg gnojiva od kopriva.
Lakoća i relativno nisi troškovi organske proizvodnje uspoređeni s drugim voćem opravdavaju nadu da će organski uzgoj aronije biti sve učestaliji, a omjer površina pod aronijom biti u korist organske uzgojene aronije. Možda će se tržište u bliskoj budućnosti ipak više okrenuti organskom uzgoju nego poljoprivredi koja se oslanja na korištenje tona kemikalija koje na kraju zagađuju okoliš i utječu na ljude koji žive u tom okolišu kada uvidi povećanu prisutnost aronije koja ima medicinska svojstva i još k tomu nema kemijske kontaminacije, a još uvijek slovi kao moderan usjev.

Ukratko:

  • Čini se da je crna aronija stvorena za ekološki uzgoj. Njezine su bobice najbolji izvor antioksidansa na svijetu pa se može smatrati medicinskom biljkom i ako je moguće trebala bi se uzgajati na plantažama koje su održavane eko-metodama proizvodnje.
  • Aronija je grm koji zahtijeva malo truda u uzgoju. U usporedbi s drugim voćem otporna je na štetočine i bolesti. Zato je veoma pogodna za organski uzgoj.
  • Za kontrolu korova na poljima koja su pod organskim uzgojom ne možemo koristiti herbicide. Željeni se učinak u kontroli korova postiže sjetvom smjese pokrovnih biljaka.
  • Dobra, ali skupa metoda je posipanje piljevine ili narezane kore drveta u redove plantaže ili pokriti tlo trakama posebnog crnog agrotekstila koji sprečava rast korova i štiti tlo od prekomjernog isušivanja.
  • U ekološkoj proizvodnji trebamo koristiti organska gnojiva i komposte i samo ona mineralna gnojiva koja su odobrena za organski uzgoj.
  • Danas na tržištu postoji veliki broj veoma dobrih organskih proizvoda za poboljšanje svojstva tla. Oni se uglavnom temelje na biohumusu – prirodnom gnojivu koje proizvode gliste.
  • Ekološke farme mogu proizvesti svoje vlastito gnojivo i različite vrste biopreparata. Najpoznatije ekološko gnojivo proizvedeno na većini ekoloških farmi je kompost
  • U borbi protiv štetočina i bolesti možemo koristi i vlastite eko prihvatljive biopreparate koje je relativno jednostavno proizvesti, a ipak su učinkoviti.

Berba aronije

Bobice dozrijevaju u drugoj polovici kolovoza. Vrijeme dozrijevanja može varirati unutar dva tjedna, ovisno o okolišu i vremenskim uvjetima. Bobice se beru odjednom pa morate biti spremni kada su potpuno razvijene i lijepe boje.
Najbolji pokazatelj zrelosti je boja kratke peteljke koja drži plod koja se mijenja iz zelene u svijetlo crvenu.
Kada se to dogodi možemo biti sigurni da bobice sadrže dovoljnu količinu šećera i pigmenta i da su izgubile gorki okus karakterističan za nezreli plod. Odabrati pravi dan za berbu od naročite je važnosti za strojno branje jer se samo potpuno zrele bobice mogu lako otrgnuti s peteljke, a da ih berba s kombajnom ne ošteti ili ostavi na grmu. S dobro održavanom plantažom i dobro odabranim danom berbe, stopa berbe za strojno branje prelazi 95%, a ponekad doseže i 98-99% što ručno branje iza kombajna čini potpuno nepotrebnim.
Veoma važna karakteristika bobica je njihova trajnost. Iako se ubrajaju u meko bobičasto voće, one su neusporedivo trajnije od, recimo, ribizla. Držimo li bobice aronije u sanducima nekoliko dana nakon berbe one ne propadaju, a dobro podnose i duga putovanja i transport. Te vam karakteristike omogućavaju da sakupite plodove s različitih plantaža i isporučite čitavu količinu u tvornicu za preradu. Svježe bobice, dobro ubrane i uskladištene na hladnom odmah poslije žetve mogu stajati mnogo tjedana a da ne šteti njihovoj kvaliteti.

Branje bobica ručno je veoma težak posao; jedna osoba prosječno sakupi 100 – 150kg bobica na dan.

Općenito se bobice beru ručno samo s plantaža na kojima je prva godina uroda dok su grmovi još premali za berbu kombajnom. Velike se plantaže beru s polurednim ili punorednim beračem. Prije su se za berbu bobica aronije sasvim uspješno koristili berači za crni ribizli. No kako su grmovi aronije veći od grmova ribizla, a urod puno obilniji, proizvođači su pojačali konstrukciju berača za ribizle i sada već na tržištu ima berača namijenjenim aroniji.

Ukratko:

  • Bobice dozrijevaju u drugoj polovici kolovoza. Najbolji pokazatelj zrelosti je boja kratke peteljke koja drži plod i koja se mijenja iz zelene u svijetlo crvenu.
  • Odabrati pravi dan za berbu je od iznimne važnosti za strojno branje jer se samo potpuno zrele bobice mogu lako otrgnuti s peteljke, a da ih berba kombajnom ne ošteti ili ostavi na grmu.
  • Veoma važna karakteristika bobica je njihova trajnost. Držimo li bobice aronije u sanducima i nekoliko dana nakon berbe one ne propdaju, a dobro podnose i transport.

Zaštita aronije od štetočina i bolesti

Po tom pitanju aronija nije zabrinjavajuća jer još nije bila napadnuta štetočinama ili bolestima u širim razmjerima. Kao mjera opreza treba ipak pregledavati plantažu u potrazi za bilo kakvim znakom zaraze ili bolesti. Moguće je da se s vremenom štetočine ili bolesti uhvate na grmove i dovedu ih u opasnost.
Povremeno su primjećene neke štetočine ali ne u tolikom broju da nalažu kemijsku kontrolu.
Dugogodišnjim promatranjem čini se da je kod rijetkih pojava štetočina sama priroda sposobna nositi se s njima povećavajući populaciju korisnih organizama koji kontroliraju štetočine.

  • Najčešća štetočina nađena na plantažama aronije je uš (Aphidoidea). Uši napadaju mlado lišće i stabljike, isisavajući biljni sok uzrokuju kovrčanje lista i vrhova stabljika. Uši se često ne pojave u cijeloj plantaži nego u lokaliziranim skupinama oštećujući grmove na području od nekoliko desetaka kvadratnih metara. Nije isplativo koristiti kemijska sredstva da bi ih se kontroliralo jer su veći troškovi tretmana nego gubici slabijeg uroda.
  • Može se dogoditi i da se podmladak crvenog pauka preseli na plantažu s obližnjih voćnjaka. To je veoma mali, gotovo neprimjetan pauk koji se uglavnom smješta na donji dio lista. Siše dok iz lišća zbog čega ono žuti i ostaje bez sjaja što znatno slabi biljku.
  • Crv kruške i trešnje (Caliroa limacina) je insekt iz reda Hymenoptera. Njegove se larve općenito nalaze na gornjoj strani lista gdje jede gornji sloj mekog lisnog tkiva ostavljajući smeđe suhe točke. Larve izgledaju kao mali zeleno-žuti puževi pokriveni sluzi, dužine od 0.5 – 1 cm. Obično su dva legla štetočina; u lipnju i kolovozu.
  • Zadnjih godina pojavila se nova štetočina na plantažama aronije. Ranije nije viđena u većem broju. To je mali moljac iz obitelji Tortricidae. Njegove gusjenice  naseljavaju cvjetove aronije, omataju ih svilom i prave hrpice tako omotanih cvjetova. Unutar tako omotanih cvjetova hrane se jedna do dvije gusjenice.  Morate pozorno promotriti na te štetočine, koje za sada nemaju ime jer bi u budućnosti mogle prouzročiti znatnu štetu na cvatnju aronije, a time i smanjen prinos.
  • Druge štetočine nađene na aroniji:
    Zimski moljac
    Jabučni moljac
    Tortricids

Gljivična oboljenja nisu dosad uzrokovala probleme u uzgoju aronije u Hrvatskoj. Bilo je pojava točkastog lišća u Rusiji uzrokovana gljivicom Phillostica spp. Manifestira se malim smeđim točkama po rubu lista. Nije jako ozbiljna bolest, a uzrokuje opadanje zaraženog lišća. Druga gljivična bolest koja se ponekad pojavi na plantažama je smeđa trulež ili Monilia trulež uzrokovana gljivicom Stromatinia aucuparia. Ta se bolest razvija u rano proljeće na prvom mladom lišću, a onda se širi na cvjetne pupove što ima za posljedicu da novonastali plodovi trunu i opadaju. I na tu se bolest treba paziti jer kad se pojavi može doći do značajnog pada uroda.

Ukratko:

  • Na plantažama aronije još nije zaprijetila ozbiljnija bolest ili štetočine. Stoga nema potrebe za kemijskim tretmanima i špricanjem zaštitnim sredstvima.
  • Iz dugogodišnjeg promatranja proizlazi da se za rijetku pojavu štetočina pobrine sama priroda povećavajući populaciju korisnih organizama koji kontroliraju štetočine.

 

Rezidba aronije

Rezidba je jedna od osnovnih tretmana s ciljem da se stanje grmovi i otklone slabe i oštećene stabljike. Prva se rezidba obavlja ubrzo nakon sadnje. Sve se stabljike obrezuju na visinu 10 – 15 cm od tla. Time se uravnotežuju nadzemni dijelovi s veličinom korijena. Kada se okorijenjena mladica vadi iz rasadnika njen se korijenski sustav značajno skrati. Zato postoji rizik da ako je prvo proljeće suho, smanjeni korijenski sustav ne bi mogao snabdjeti vodom neskraćene nadzemne dijelove. Rezultat je odumiranje mladice. Drugi je razlog za rezidbu biljaka spriječavanje cvjetanja u prvoj godini uzgoja. Dobre dvogodišnje biljke se prodaju s već formiranim cvjetnim pupoljcima, koji će – ako ih ostavimo – zametnuti plod u prvoj godini uzgoja, a to bi značajno oslabilo rast grma.
– Rezanjem stabljika ubrzo nakon sadnje možemo biti sigurni da će se grm aronije dobro širiti, proizvesti mnogo novih izdanaka i dati pristojan prinos sljedeće godine.
– Tijekom sljedeće tri ili četiri godine rezidba se ograničava samo na uklanjanje oštećenih grana (nakon branja kombajnom) i onih koje se križaju.
-Narednih godina trebate početi uklanjati najstarije grane da bi ih zamijenile nove stabljike.
– Najviše bobica, koje su ujedno i najveće, ubrano je između druge i četvrte godine roda. Za grmove je poželjno da nemaju grana starijih od šest godina. Svake godine moramo ukloniti koliko je moguće, neke od najstarijih grana da bi na njihovom mjestu  mogle rasti nove mlade stabljike. Nije poželjno imati niti gusto zbijene grane. Dakle, pravilno obrezivanje treba podrazumijevati ne samo uklanjanje najstarijih grana već i prekomjeran rast novi.

Napomena!
Pregust grm raste snažno uvis u potrazi za svijetlom. Na takvoj se plantaži zona roda penje sve više i za nekoliko godina stvara problem kod berbe jer neke bobice kombajn ne može doseći. A i bobice su manje, a neke unutar gustog grma imaju slabiju boju.

U praksi se često događa da nakon nekoliko godina uzgoja zbog lošeg obrezivanja plantaža treba radikalni tretman pomlađivanja. On se sastoji od ručnog uklanjanja svih starih grana i ostavljanja samo desetak mladih stabljika na svakom grmu. Pomlađivanje rezidbom je teško i skupo. Jeftinije je, ali i drastičnije rezanje svih stabljika i grana strojno. Posljedica toga je da nema ploda godinu dana, ali troškovi strojnog rezanja u usporedbi s ručnim su neusporedivo niži što će sigurno nadomjestiti gubitak plodova. Nakon tretmana grmovi će se početi oporavljati proizvodeći velik broj mladih stabljika. Onda je važno i jednostavno neophodno ukloniti većinu novonastalih stabljika ostavljajući samo po desetak na grmu. Ako to ne učinimo gusto izrasle stabljike natjecat će se za svjetlo i snažno izrasti uvis i za dvije do tri godine imat ćemo visoke, guste grmove siromašnog ploda u gornjem dijelu i cijeli postupak pomlađivanja neće imati smisla. Pa kada planiramo pomladiti plantažu moramo biti spremni sustavno kontrolirati broj mladih stabljika, naročito u prve dvije godine nakon obrezivanja starih grana. Prve godine možemo lakše ukloniti prekobrojne mlade stabljike strojno ih režući s obje strane svakog reda ostavljajući samo usku zonu u sredini. U tom je slučaju ručni rad ograničen na korištenje škara za rezidbu da bi otklonili oštećene stabljike ili one preostale iza kosilice i neke iz sredine reda ako ih je previše.

Ukratko:

  • Prva se rezidba obavlja ubrzo nakon sadnje. Sve se stabljike obrezuju na visinu 10 – 15 cm od tla.
  • Tijekom sljedeće tri ili četiri godine rezidba se ograničava samo na uklanjanje oštećenih grana (nakon branja kombajnom) i onih koje se križaju.
  • Narednih godina trebate početi uklanjati najstarije grane da bi ih zamijenile nove stabljike.
  • Najviše bobica, koje su ujedno najljepše i najveće, ubrano je između druge i četvrte godine roda. Za grmove je poželjno da nemaju grana starijih od šest godina.
  • Često se događa da nakon nekoliko godina uzgoja bez pravilne rezidbe grmova plantaža treba radikalan postupak pomlađivanja. Taj se postupak sastoji od uklanjanja svih starih grana i ostavljanja samo desetak mladih stabljika u svakom grmu.

Gnojidba aronije

Gnojidba bi se trebala izvoditi nakon što je izvršena analiza tla u laboratoriju. Vanjski pokazatelji dovoljnog iznosa nutrijanata su tamna boja i veliki listovi, njihova gustoća na stabljici i puno novih izdanaka na grmovima. Mali i blijedi listovi dokaz su pomanjkanja hranjivih tvari u tlu ili pregusti grmovi, mrazom oštećeni korijeni, suša ili višak vode u tlu. Najčešće korišteno organsko gnojivo je stajsko gnojivo ili razrijeđeno tekuće gnojivo. Kada koristite mineralna gnojiva morate znati da ona sadrže fosfor ili kalij i nisu pokretni u tlu i treba ih primjenjivati u jesen ili rano proljeće dok dušična gnojiva treba koristiti dva ili tri puta za vrijeme vegetacije od travnja do sredine lipnja.

  • U prvoj i drugoj godini nakon sadnje gnojiva se nanose na mjesto ispod svakog grma ili u uskoj prugi duž reda na udaljenosti od desetak centimetara od grmova. Nemojte povećavati dozu od 50g po grmu.
  • Od treće godine nadalje već možete primjenjivati mineralna gnojiva grubo ih razbacujući na metar široke pruge duž redova. Približne doze gnojiva (u smislu čisti komponenti) za plantažu u rodu su: N 80 – 100kg, P 80 – 100kg, K 100 – 150kg po hektaru. Gnojidba dušikom trebala bi se koristiti s oprezom, naročito na starijim plantažama, gdje je potreba za dušikom puno niža nego na drugim plantažama voća.

Previsoke doze dušičnog gnojiva, posebno na plodnim tlima bolje klase, mogu dovesti do snažnog rasta stabljika koje ze posljedicu može imati otežanu strojnu berbu. U takvim slučajevima morate preskočiti proljetnu gnojidbu dušikom ili je smanjiti na minimum i primijeniti male doze dušičnog gnojiva ne ranije nego u lipnju nakon zametanja plodova.

Travnati pokrov između redova aronije

Na boljoj klasi tla , naročito na glinenom tlu, u brežuljkastim područjima s plitkom podzemnom vodom, najbolje je zatravniti međuredove.
To je najraširenija metoda uzgoja i ima najviše prednosti. Travnati prekrivač u međuredovima spriječava eroziju uzrokovanu vodom u područjima različitog terena.  Pomaže zadržati i kišnicu, štiti tlo od jakog mraza, dopušta prolaz traktoru za kišnih razdoblja, sprječava nastajanje dubokih kolosijeka i smanjuje zbijenost tla. Dodatno, stalno košena trava ostavljena na tlu se raspada povećavajući sadržaj humusa u tlu pa se ne mora gnojiti.
Višegodišnjim promatranjem uočeno je da plantaže aronije s travnatim međuredovima ranije završavaju vegetaciju, što za uzvrat uzrokuje da bobice brže zore i dobiju ljepšu boju.
U plantažama sa zatravnjenim međuredovima manje je izgleda da dođe do pomanjkanja mikronutrijnata poput bora, cinka i željeza. Travu je najbolje sijati u proljeće koristeći standardni iznos od 40kg sjemena po jednom hektaru. Veoma je važan sastav travne smjese koju se sije u međuredovima. Nipošto ne smijete koristiti smjese namijenjene sijanju na livadama i pašnjacima jer su to vrste trava koje brzo rastu i duboko se ukorijenjuju. Naročito nije dobro koristiti klupčastu oštricu koja je dominantna biljka i iskorijanjuje druge vrste s plitkom korijenjima.

Preporučuje se vrste:

  • livadna vlasulja
  • crvena vlasulja
  • metlušica
  • vlasnjača
  • ljulj
  • livadna mačica

Uobičajen recept je:

  • 15kg ljulja ili livadne mačice
  • 10kg livadne vlasulje
  • 10kg godišnje livadarke
  • 5kg metlušice

Dobri se rezultati postižu i sijanjem smjese crvene vlasulje i metlušice. Ako ne možete nabaviti takvu smjesu, posijete jednu od tih trava. Obje dobro podnose čestu košnju, razvijaju plitko korijenje, kratke su i kompaktne.
Preporuka je dodati smjesi i bijelu djetelinu, naročito u organskom uzgoju. Bijela djetelina, ako se često kosi, cvijeta cijelo ljeto i obogaćuje tlo dušikom u dozi od 40kg po hektaru. Nakon uspostavljanja zona trave povećajte i iznos minerlanih gnojiva, naročito onih koji sadrže dušik, kalij i fosfor jer u prvoj godini uspostavljanja travnatog pokrova trava apsorbira velike količine gnojiva,. U sljedećim godinama, kada se pojasi trave redovito kose, značajno opada potreba za hranjivim tvarima.
– Veoma važan postupak održavanja je pljevljenje redova plantaže, naročito u prve tri godine nakon sadnje; nakon toga će grmovi sami ugušiti korov. Najlakši je način koristiti herbicidne pojase u redovima. S tom metodom morate paziti da koristite odgovarajući herbicid. Nemojte prelaziti propisanu dozu i tretirajte tako da ne oštetite grmove. Uzgajivačima je prikladnije koristiti herbicide, ali to uvijek ima manje više negativan utjecaj na razvoj plantaže. Stoga ima smisla prve godine plijeviti ručno oko svake biljke.
Učinkovit, ali skup način održavanja redova je malčiranje čitavih redova usitnjenom korom drveta ili drvnom sječkom; ili cijeli pojas možete pokriti agrotekstilom koji propušta zrak i vodu, ali ne dopušta korovu da klija. Takva se zaštita redova uglavnom koristi na plantažama organskog uzgoja.

Obrada tla i suzbijanje korova u nasadima aronije

Osnovni zahtjev za njegom u prvoj godini uzgoja plantaže je spriječiti zarazu korovom. Na konvencionalnim (ne-organskim) plantažama herbicidni pojas je obično u redovima, a crni ugar ili zatravnjivanje između redova, rjeđe je herbicid na ugaru po cijeloj površini. Optimalno rješenje prve ili prve dvije godine koristiti herbicidnu zonu u redovima , a crni ugar između redova. Druge ili treće godine treba zatravniti međuredni prostor.

Obrada tla

Izbor metode obrade tla na plantaži ovisi o mnogim faktorima, među kojima su najvažniji klasa kvalitete tla, konfiguracija terena i količina oborina. Na nižoj klasi, pjeskovitom tlu naročito u području s nižim količinama oborina, možete održavati plantažu crnim ugarom na duži period koristeći uzgojni agregat, vibro drljaču, ili naizmjenični kultivator, drljaču i frezu. Na taj taj način možete uništiti korov koji se s aronijom bori za vodu, hranjive tvari i svjetlost. Ovom metodom treba paziti da se tlo ne obrađuje dublje od 5 – 7 cm. Tako plitka obrada će uspješno eliminirati mladi korov, a da ne ošteti korijen aronije i da prekomjerno isuši tlo.

Suzbijanje korova

Uske zone korova duž redova mogu se plijeviti ručno ili herbicidima. Umjesto strojnog obrađivanja između redova, herbicidni ugar se koristi za cijelu površinu. To se može postići primjenom herbicida na tlu koji se polako upija i ne oštećuje korijenje grmova. Herbicidi su učinkoviti  u uklanjanju korova jer ih kupi njihovo korijenje.
Uprezno s upotrebnom herbicida na pjekovitom, vrlo propustljivom tlu jer u slučaju jače kiše mogu brzo dospjeti u zonu korijenja što će oslabiti rast plantaže.
Ako se konfiguracija terena jako razlikuje, npr. postoje oštre padine, ne preporučuje se ni međuredni crni ugar niti ugar s herbicidom ili ga se treba ograničiti samo na prvu godinu nakon uspostave plantaže. Na takvim plantažama gdje je tlo nestabilno može doći do ispiranja gornjeg sloja na padinama. Za vrijeme kišnog ljeta ima problema i s vožnjom traktora koji ostavlja duboke kolosjeke, dok na teškom glinenom tlu omekšana zemlja može potpuno spriječiti korištenje mehanizacije.

 

Plan uspostavljanja nasada aronije

Kada se spremate uspostaviti veliku tržišnu plantažu morate najprije izraditi plan koji će se temeljiti na geodetskim podacima. To se obično radi na karti u mjerilu 1:5000. Taj plan mora uzeti u obzir sve faktore koji utječu na pravilno vođenje plantaže. Ucrtajte zemljište plantaže, označite putove (ne zaboravite ostaviti dovoljno mjesta za okretanje strojeva). Kada planirate čitavu infrastrukturu za navodnjavanje ( ako ćete ju navodnjavati) uzmite u obzir lokaciju rezervoara vode ili bunara. Također razmotrite lokaciju zemljišta u odnosu na vjetrove koji uobičajeno pušu i uključite u plan prostornu liniju za vjetrobran. Morate paziti i na položaj gospodarskih zgrada poput skladišta za ambalažu, garažu za opremu i strojeve te dvorište za utovar voća, ako se to sve nalazi u sklopu buduće plantaže ili nasada. Tehnički plan mora predstavljati povezanu cjelinu koja će u budućnosti garantirati niske troškove održavanja dobro osmišljene plantaže.
Kada krenete ostvarivati pripremljeni plan na licu mjesta treba koristiti dobar mjerni instrument kao što je teodolit (geodetski kutomjer).  To će omogućiti brzo i precizno obilježavanje putova i zemljišta pod predviđenim kutovima. Da bi se označili putovi na manjim plantažama, zemljišta i redovi biljaka, možete koristiti mjernu vrpcu, kolčiće, konopac i priložno ravnalo da obilježite prave kutove.
Tehnike sadnje – jednake onima koje se koriste kod većine voćnjaka i grmova. Okorjenjene reznice sade se 3 – 5 cm dublje nego su rasle u rasadniku što pomaže da se biljke više šire. Na velikim se plantažama isplati koristiti sadilicu koja uvelike ubrzava rad. Na malim plantažama, nakon što ste označili redove, označite mjesta gdje ćete kopati rupe za biljke – što je slabije tlo, to su rupe dublje. Na slabijem tlu preporučljivo je staviti u rupe malo gnojiva, komposta ili kalij dikromat supstrat treseta. Provjerite da je korijenje dobro rašireno i da nije izravno u kontaktu s gnojivom. Nakon sadnje treba ostati plitka udubina u tlu oko svake biljke koja će omogućiti sakupljanje vode oko korijenja.
Sadnice – sadni materijal koji se koristi za uspostavu plantaže je od presudne važnosti i utječe na ekonomski učinak plantaže – od uspostave do likvidacije. Svaka naizgled ušteda na sadnicama kupljena po nižoj cijeni od nepouzdanog izvora nisu ekonomski isplative – uvijek nose nemjerljivo veći gubitak u prinosu ili rastu plantaže. Ti se gubici ne mogu biti isplativi jer “ne možeš pretvoriti bika u kravu” – bez obzira kako ga dobro hranio i njegovao, neće biti mlijeka.
Plantaže aronije trebaju se uspostaviti samo s okorijenjenim vegetativnim reznicama koje vjerno reproduciraju osobine matičnih biljaka. Takvi se materijali  trebaju nabavljati samo u specijaliziranim rasadnicima koji imaju mladice formirane od biljaka za koje se zna da imaju dokazane, stabilne pozitivne karakteristike koje će garantirati visok urod i odgovarajući rast grmova. Mnoge su plantaže uspostavljene sa sortom Aronia Nero koja daje visoki prinos i pogodna je za stojnu berbu. Čak i bolji rezultati mogu se postići s Aronia Nero Eggert koja je nedavno dobivena selekcijom sorte Nero.
Neprihvatljivo je uspostavljati tržišne plantaže aronije sadnicama iz sjemena. Takve biljke rode tri godine kasnije od vegetativno razmnoženih biljaka što predstavlja gubitak u prinosu više od tri godine.

Osim toga kasnije dobiveni prinos bit će i puno niži jer će pojedini grmovi davati vrlo različite prinose što je posljedica međuosobnih različitosti svojstveni generativnom razmnožavanju  Ali najveći nedostatak plantaža uspostavljenim iz sjemena je da grmovi rastu energično i pretjerano se šire što otežava strojno branje, nakon nekoliko godina je i posve nemoguće.
Dvogodišnje biljke iz vegetativnih reznica dobre kvalitete već imaju cvjetne pupoljke i zato mogu roditi u prvoj godini nakon sadnje. Ali obično se nakon sadnje stabljike podrezuju da se spriječi zametanje voća u prvoj godini. Taj postupak potiče normalan rast biljke i uveliko povećava prinos druge godine nakon sadnje.

Mladica namijenjena stalnom mjestu treba biti homogena, poželjno dvogodišnja ili dobro razvijena jednogodišnja biljka. Nakon što su se okorijenile, reznice se iskopavaju iz rasadnika, obično u listopadu, i stavlja ih se u trap prije sadnje da bi sačuvale vlag, bolje je pokraj mjesta sadnje. Izbjegavajte isušivanje i smrzavanje korijena što veoma utječe na sposobnost biljke da se ukorijeni. Snažne, zdrave i pravilno zaštićene biljke jamče 100% uspjeh sa zakorjenjivanjem.

Ukratko:

  • Kada se spremate uspostaviti veliku plantažu trebate nacrtati plan temeljen na geodetskim podacima. To se obično radi na karti u mjerilu 1:5000.
  • Mlade biljke aronije (okorijenjene reznice) sade se 3-5 vm dublje nego su rasle u rasadniku.
  • Kvaliteta sadnice ima veliki utjecaj na ekonomski rezultat odrasle plantaže
  • Ne koristiti sadnice iz sjemena za novu plantažu jer rode tri godine kasnije od vegetativne reznica i ne jamče visok prinos.
  • Snažne, zdrave i pravilno zaštićene biljke jamče 100% uspjeh sa zakorjenjivanjem.

Voda i tlo prilikom uzgoja aronije

Potrebe za vodom

Aronijina potreba za vodom se ne razlikuje od potreba drugih poznatih voćki; godišnje oborine u iznosu od 500-600mm u potpunosti osiguravaju njezin normalan razvoj. Najbolje uspijeva u područjima s visokom vlagom u zraku i podzemnom vodom relativno blizu površine tla.
Pokazalo se da je najveća potreba za vodom od početka vegetacije do zametanja ploda; drugi period povećanog zahtijevanja za vodom je u vrijeme intezivnog rasta i dozrijevanja ploda, otprilike od 20. srpnja do sredine kolovoza.
Za grmove aronije u proljetnom periodu obično nema problema s opskrbom vodom jer tlo zadržava višak nakon odmrzavanja u rano proljeće. Međutim, krajem srpnja i početkom kolovoza može se pojaviti manjak vlage zbog izostanka kiše i visokih temperatura. To može rezultirati smanjenim urodom i gorkim plodovima. Osjetljivost aronije na značajan nedostatak vode nadoknađuje njezina visoka tolerancija na višak vode. Ona može rasti u niskim područjima s veoma plitkim podzemnim vodama, gdje se zbog proljetnih jakih kiša višak vode često pojavljuje.
S takvim se situacijama često srećemo u područjima bez drenaže. Tamo su plantaže često poplavljene. U nekim regijama gdje voćnjaci višanja i jabuka rastu uz plantaže aronije, u vrijeme nepovoljnih vremenskih uvjeta i jakih proljetnih pljuskova koji privremeno uzrokuju poplave, voćnjaci budu potpuno uništeni, a plantaže aronije, nakon što se voda povuče, nastave normalan rast. Grmovi nastavljaju cvjetati i nositi plodove, samo se količina uroda smanji s usporedbom s nepoplavljenim plantažama smještenim na višljem ili na tlu bez rizika od poplave.

Tlo za sadnju aronije

Aronija se može uzgajati na svakoj vrsti tla. Samo je uzgoj na stjenovitom i sljunkovitom tlu bez većeg uspjeha kao na močvarnom ili slanom tlu. Grmovi aronije dobro rastu kada su donji slojevi tla od pjeskovite gline koja zadržava dovoljno vode i sadrži ugljični dioksid. Grmovi se, međutim, bore kad je donji sloj od teške gline s tendencijom da zadržava višak vode što je štetno za razvoj korijenja.
Aronija poput većine voćaka najbolje uspijeva na plodnom humusnom tlu s dobrim omjerom zraka i vode, zadržavajući dovoljnu količinu vode, ali u isto vrijeme i dobro opskrbljenom ugljičnim dioksidom. No, mora se upamtiti da aronija može rasti i na siromašnijem tlu, čak i na onima gdje zahtjevnije vrste voća poput kruške, jabuke ili višnje nikad neće uspjeti.
Vođeni ekonomskom računicom najbolje komplekse tla treba dodijeliti zahtjevnijim vrstama, a za uzgoj aronije koristiti tla prosječne ili čak i niže kvalitete – osim naravno izrazito siromašnih.
Ako smo aroniju već posadili na najplodnije tlo I. i II. klase trebamo imati na umu da u tako povoljnim uvjetima ona pojačano raste što u kombinaciji s gnojidbom dušikom može uzrokovati da grane narastu previsoko i tako ometaju ili čak spriječavaju strojno branje. Zato se preporučuje saditi aroniju na III. ili IV. ili čak V. klasi tla. Koristeći siromašno tlo i primjenjujući gnojiva ispravno možemo spriječiti da grmovi aronije ne narastu previsoki. Niža, ali ne i močvarna tla, kao i bivše livade mogu se namijeniti za uzgoj aronije. S takvim će se tlom aronija dobro nositi čak i ako redovito bude kratkih perioda s viškom vode, a jedina je razlika između uzgoja na tim vrstama tla i uzgoja na višem tlu u kašnjenju berbe za oko tjedan dana. Kada aroniju uzgajamo na najsiromašnijem tlu, slabim i s niskim kapacitetom vode, poput onih V. klase, morate računati s navodnjavanjem tijekom godina sa slabijim oborinama, naročito u periodu brzog rasta ploda.

Dobro je ponoviti:

  • Nemojte saditi aroniju ispod visokog drveća ili uz zidove i druge građevine koje zaklanjaju svjetlost.
  • Razmak između redova aronije treba biti najmanje 4 metra
  • Aronija je otporna na temperaturne razlike. Niti niske ni visoke temperature ne štete njenom rastu.
  • Grmovi aronije najviše trebaju vodu od početka vegetacije do zametanja ploda te krajem srpnja i početkom kolovoza
  • Grmovi aronije mogu rasti na tlu srednje ili niske kvalitet.