Upotreba aronije i njenih proizvoda

Zaslađeni sok od aronije ima dobar okus i prikladan je za izravnu konzumaciju kao i za pripremu želea te bojanje i obogaćivanje gaziranih napitaka i drugih napitaka. Prirodni sok od aronije ima veoma izraženu, jasnu i stabilnu rubin-crvenu boju što ga čini pogodnim za miješanje sa svijetlijim sokovima poput soka od jabuke, a naročito je važan u pripremi vina.

Plodovi aronije imaju široku primjenu u proizvodnji hrane, naročito kao bojilo i vitaminski dodatak drugom poznatom, ali ne tako vrijednom voću. Što više, voćne prerađevine; želei, pekmezi, džemovi, marmelade, slastičarski filovi i drugi prerađeni proizvodi dobivaju ugodan, osebujan okus i prekrasnu boju nakon dodavanja aronije.
Prerađevine od aronije naročito su vrijedne jer je tijekom njihove obrade moguće zadržati gotovo sve aktivne polifenolne sastojke. I zbog toga, na primjer, jedna jušna žlica aronije zadovoljava dnevne potrebe organizma za polifenolima (jednim od najjačih antioksidansa). Kandirane (ušećerene) bobice korištene u konditorskoj industriji imaju slična svojstva. Sušene su bobice također vrijedna sirovina koja se kad je dobro osušena koristi za dobivanje medicinskog ekstrakta prekrasne čiste boje.
Količina od 50gr suhih bobica sadržava terapeutsku dnevno dozu aktivnih polifenola, sastojaka potrebnih za liječenje nekih od bolesti.
Kao preventivna mjera mogu e koristiti čajevi od sušenih bobica aronije pomiješanih s drugim suhim voćem poput šipka, gloga ili dunje.
Također treba spomenuti i ekstrakciju pigmenta iz ostatka (koma) nakon prešanja bobica od dobivanja soka.
Kao proizvodni otpad taj ostatak može biti vrijedan izvor za dobivanje velikih količina najtraženijih prirodnih rubinsko crvenih bojila. Prirodna se bojila sve više koriste u prehrambenoj industriji; u današnje vrijeme posve je uobičajeno odustati od upotrebe umjetnih bojila.
Zaključak je da se aronija može u potpunosti iskoristiti i to ne samo dio već u cjelini.

Utjecaj aronije na zdravlje i kemijski sastav

Porast zanimanja za uzgoj aronije je u skladu s izvanrednim svojstvima njenog ploda. On je veoma dobra sirovina za proizvodnju, a njegova kemijska svojstva čine ga ljekovitim voćem. Od sveg poznatog voća bobice aronije imaju najvišu antioksidansnu aktivnost. Konzumiranjem prerađevina aronije čistimo slobodne radikale iz tijela zapanjujućom učinkovitošću.
To je pokazalo istraživanje profesorice Iwone Wawer s Medicinskog fakulteta u Varšavi, koja je to opisala u knjizi “Aronia – poljski paradoks”. Po njenom mišljenju plodovi aronije u obliku prerađevina ili pripravaka mogu se smatrati funkcionalnom hranom, odnosno dokazano je da blagotvorno utječu na zdravlje; štite od arteroskleroze , srčanog i moždanog udara, degenerativni bolesti živčanog sustava i usporavaju proces starenja. Plodovi aronije ujedinjuju prednosti crnog vina i zelenog čaja koji sadrže antocijanine i katehine. U slučaju zdravstvenih problema antocijanini dobiveni iz aronije mogu pomoći u liječenju mnogih bolesti uzrokovanih slobodnim radikalima;

  • mrene na oku
  • upalne bolesti koštano-zglobnog sustava poznate kao reumatizam
  • Alzheimerova i Parkinsonova bolest
  • rak

Antioksidansi pomažu održati kondiciju i zdravlje tijekom godina. Kemijski sastav crne aronije može blago varirati ovisno o području uzgoja i vremenski uvjeta u vrijeme rasta. Svježe, zrele bobice sadržavaju 74-83% vode i 17-26% suhe tvari. Bobice sadrže oko 18% topljive suhe tvari poput:

  • šećera
  • kiselina, tanina
  • pektina
  • pigmenta
  • mineralnih soli

– Od topljivih suhih tvari najveći udio ima šećer s ukupno 6.2 – 10.8% po težini svježeg ploda, uključujući i monosaharide, fruktozu i glukozu od 4.3 do 5.9%, a ostalo je saharoza.
– Iznos organskih kiselina u crnoj aroniji je relativno malen i u usporedbi s jabučnom kiselinom u rasponu je od 0.7 do 1.3%. Dakle omjer šećera i kiselina je prilično visok – oko 8.
– Na okus bobica veoma utječu tanini koji u zrelim bobicama iznose oko 0.35%. Tanini daju bobicama prepoznatljiv okus koji je veoma važan, naročito u pripremi vina.
– Bobice karakteriziraju visok udio pektinskih tvari (0.63 do 0.75%) pa se koriste za pripremu želea i marmelada.
– Sadržaj ukupnih minerala je veći nego u drugom poznatom bobičastom voću poput ribizla, ogrozda i malina – 1.55g minerala na 100g voća.
– Među mineralima velik je iznos kalcija – oko 7.8% i vrijedni elementi i tragovima poput:

  • molibdena (0-32-1-88mg/100g voća)
  • magnezija (3.66-9.64mg/100g voća)
  • bakra (0.81-2.97mg/100g voća)
  • bora (0.15/0.71mg/100g voća)

– Bobice aronije sadržavaju vitamine: C, PP, B2, B9, E i karotene (provitamine a). Najvažnija je prisutnost polifenona (vitamin P) količinom koja nije pronađena u drugom voću. Njihov ukupan iznos prelazi 4200mg na 100gr suhog voćnog ekstrakta (antocijanini  1040mg, flavonoli – 80mg, hidrocinamska kiselina 420mg).

Zbog tako visoke razine polifenola plodovi aronije i njihove prerađevine koriste se u medicini određenih bolesti.

1959. Farmakološki je odjel Ministarstva zdravlja bivšeg SSSR-a preporučio crnu aroniju plod i sok za široku medicinsku upotrebu u liječenju:

  • hipertenzije
  • arteroskleroze
  • gastritisa

1966. industrijski je počela proizvodnja vitamina C+P za koju je sirovina bila askorbinska kiselina i polifenoli poznati kao vitamin P, sadržani u sušenoj komini aronije (16600 – 18250mg na 100g). Taj se pripravak preporučuje za korištenje u liječenju:

  • hemeroida
  • bolesti kapilara
  • različitih vrsta poremećaja krvarenja
  • iznad svega, hipertenzije

U Poljskoj se sok od aronije koristi kao baza u proizvodnji gerijatrijskih lijekova (za starije osobe)
Iznos nekih vitamina u 100gr bobica aronije

Vitamin

Iznos

Dnevno preporučeno

C 14 – 28 mg 60 mg
Provitamin A 1.8 – 2.5 mg 6 mg
B2 0.1 mg 1.4 mg
B9 – folna kiselina 0.05 – 0.1 mg 100 µg
E 0.5 – 0.8 mg 10 mg
PP 0.6 – 0.8 mg 15 mg

– Sok iscijeđen iz svježih bobica široko se koristi u medicini i proizvodnji hrane. Sadrži 7 – 9% šećera, 0.8 – 1.1% kiselina, oko 400mg polifenola (na 100g) i sve gore spomenute vitamine i mikroelemente kao i određenu količinu kvasca i prirodnih antibiotika.

Kada se cijedi sok iz svježeg voća prinos je oko 75%. a iz smrznutog se povećava na 80%

 

Povijest i podrijetlo biljke aronija

Aronija je biljka u obliku ruže iz porodice Rosaceae. Podrijetlom je iz Sjeverne Amerike i raste u divljini od središnje Kanade do Floride u SAD-u. Tamo postoje tri vrste aronije a to su:

  • Crna aronija (Aronia melanocarpa)
  • Crvena aronija (Aronia arbutifolia)
  • Ljubičasta aronija (Aronia prunifolia)

Većinu prirodnog staništa aronije nalazimo u istočnim područjima Sjeverne Amerike – zauzima velika područja obale Atlanskog oceana, područje Appalachian i središnje nizine. Američki autori (H. Gleason 1952, S. Gracj 1950.) istakli su veliku prilagodljivost aronije različitim uvjetima okoliša. U divljini možemo ju naći i na suhom kamenitom tlu strmih Appalachian planina, na močvarnim obalama rijeka i duboko u šumi. Aronija najbolje uspijeva na području Velikih jezera i u istočnim regijama gdje Atlanski ocean stvara umjetnu klimu i osigurava dovoljno vlage u zraku.
-Aronija se prvi puta spominje u Europi 1834, u zapisima Botaničkog vrta u St. Petersburgu, a botanički opisi iz 1839. i 1870. naglašavaju njenu dekorativnu vrijednost i otpornost na mraz. Prije početka 20. stoljeća biljka je zbog svog prekrasnog crvenog lišća u jesen i istrajnih grozdova sjajnog crnog voća služila samo za ukras u vrtovima i parkovima.
Početkom 20. stoljeća Ivan Michurin, slavni ruski botaničar, skrenuo je pažnju na praktičnu vrijednost aronije. Tada se selekcijskim radom prvi puta pokušalo koristiti plodove.
1930-ih rad na aroniji preselio se u eksperimentalnu stanicu Altaj u Altajsko gorje gdje je od 1935. istraživanje nastavio M.A. Lisavienko, a 1942. uspostavljena je prva mala plantaža aronije.
U Poljskoj je rad na uzgoju crne aronije započeo prof. Wieslaw Grochowski sa Instituta za šumarstvo. Prvo su biljke donesene u Poljsku 1976. iz Sovjetskog Saveza, a prvo eksperimentalno polje uspostavljeno je pokraj Janow Lubelski i Krasnik; taj su posao vodili Piotr Eggert i Maria Cichowicz. Uskoro se pokazalo da uzgoj aronije ne predstavlja poteškoće i moglo se popularizirati diljem Poljske. Sljedećih se godina broj plantaža povećao. Počeli su se pojavljivati prvi sokovi od aronije, osvojili su zlatnu medalju na Poljskom poljoprivrednom sajmu što je bio veliki uspjeh.
U narednim su se godinama područja pod nasadima aronije povećavala iz godine u godinu. Prerađevine i proizvodi više nisu novost na tržištu. Sok od aronije je proizvela tvrtka Aronia S.A. također je osvojila zlatnu medalju na Poljskom poljoprivrednom sajmu 1993. Zahvaljujući brzom rastu koncentriranog soka od aronije Poljska je trenutno najveći proizvođač tog soka u svijetu.