Gnojidba aronije

Gnojidba bi se trebala izvoditi nakon što je izvršena analiza tla u laboratoriju. Vanjski pokazatelji dovoljnog iznosa nutrijanata su tamna boja i veliki listovi, njihova gustoća na stabljici i puno novih izdanaka na grmovima. Mali i blijedi listovi dokaz su pomanjkanja hranjivih tvari u tlu ili pregusti grmovi, mrazom oštećeni korijeni, suša ili višak vode u tlu. Najčešće korišteno organsko gnojivo je stajsko gnojivo ili razrijeđeno tekuće gnojivo. Kada koristite mineralna gnojiva morate znati da ona sadrže fosfor ili kalij i nisu pokretni u tlu i treba ih primjenjivati u jesen ili rano proljeće dok dušična gnojiva treba koristiti dva ili tri puta za vrijeme vegetacije od travnja do sredine lipnja.

  • U prvoj i drugoj godini nakon sadnje gnojiva se nanose na mjesto ispod svakog grma ili u uskoj prugi duž reda na udaljenosti od desetak centimetara od grmova. Nemojte povećavati dozu od 50g po grmu.
  • Od treće godine nadalje već možete primjenjivati mineralna gnojiva grubo ih razbacujući na metar široke pruge duž redova. Približne doze gnojiva (u smislu čisti komponenti) za plantažu u rodu su: N 80 – 100kg, P 80 – 100kg, K 100 – 150kg po hektaru. Gnojidba dušikom trebala bi se koristiti s oprezom, naročito na starijim plantažama, gdje je potreba za dušikom puno niža nego na drugim plantažama voća.

Previsoke doze dušičnog gnojiva, posebno na plodnim tlima bolje klase, mogu dovesti do snažnog rasta stabljika koje ze posljedicu može imati otežanu strojnu berbu. U takvim slučajevima morate preskočiti proljetnu gnojidbu dušikom ili je smanjiti na minimum i primijeniti male doze dušičnog gnojiva ne ranije nego u lipnju nakon zametanja plodova.

Travnati pokrov između redova aronije

Na boljoj klasi tla , naročito na glinenom tlu, u brežuljkastim područjima s plitkom podzemnom vodom, najbolje je zatravniti međuredove.
To je najraširenija metoda uzgoja i ima najviše prednosti. Travnati prekrivač u međuredovima spriječava eroziju uzrokovanu vodom u područjima različitog terena.  Pomaže zadržati i kišnicu, štiti tlo od jakog mraza, dopušta prolaz traktoru za kišnih razdoblja, sprječava nastajanje dubokih kolosijeka i smanjuje zbijenost tla. Dodatno, stalno košena trava ostavljena na tlu se raspada povećavajući sadržaj humusa u tlu pa se ne mora gnojiti.
Višegodišnjim promatranjem uočeno je da plantaže aronije s travnatim međuredovima ranije završavaju vegetaciju, što za uzvrat uzrokuje da bobice brže zore i dobiju ljepšu boju.
U plantažama sa zatravnjenim međuredovima manje je izgleda da dođe do pomanjkanja mikronutrijnata poput bora, cinka i željeza. Travu je najbolje sijati u proljeće koristeći standardni iznos od 40kg sjemena po jednom hektaru. Veoma je važan sastav travne smjese koju se sije u međuredovima. Nipošto ne smijete koristiti smjese namijenjene sijanju na livadama i pašnjacima jer su to vrste trava koje brzo rastu i duboko se ukorijenjuju. Naročito nije dobro koristiti klupčastu oštricu koja je dominantna biljka i iskorijanjuje druge vrste s plitkom korijenjima.

Preporučuje se vrste:

  • livadna vlasulja
  • crvena vlasulja
  • metlušica
  • vlasnjača
  • ljulj
  • livadna mačica

Uobičajen recept je:

  • 15kg ljulja ili livadne mačice
  • 10kg livadne vlasulje
  • 10kg godišnje livadarke
  • 5kg metlušice

Dobri se rezultati postižu i sijanjem smjese crvene vlasulje i metlušice. Ako ne možete nabaviti takvu smjesu, posijete jednu od tih trava. Obje dobro podnose čestu košnju, razvijaju plitko korijenje, kratke su i kompaktne.
Preporuka je dodati smjesi i bijelu djetelinu, naročito u organskom uzgoju. Bijela djetelina, ako se često kosi, cvijeta cijelo ljeto i obogaćuje tlo dušikom u dozi od 40kg po hektaru. Nakon uspostavljanja zona trave povećajte i iznos minerlanih gnojiva, naročito onih koji sadrže dušik, kalij i fosfor jer u prvoj godini uspostavljanja travnatog pokrova trava apsorbira velike količine gnojiva,. U sljedećim godinama, kada se pojasi trave redovito kose, značajno opada potreba za hranjivim tvarima.
– Veoma važan postupak održavanja je pljevljenje redova plantaže, naročito u prve tri godine nakon sadnje; nakon toga će grmovi sami ugušiti korov. Najlakši je način koristiti herbicidne pojase u redovima. S tom metodom morate paziti da koristite odgovarajući herbicid. Nemojte prelaziti propisanu dozu i tretirajte tako da ne oštetite grmove. Uzgajivačima je prikladnije koristiti herbicide, ali to uvijek ima manje više negativan utjecaj na razvoj plantaže. Stoga ima smisla prve godine plijeviti ručno oko svake biljke.
Učinkovit, ali skup način održavanja redova je malčiranje čitavih redova usitnjenom korom drveta ili drvnom sječkom; ili cijeli pojas možete pokriti agrotekstilom koji propušta zrak i vodu, ali ne dopušta korovu da klija. Takva se zaštita redova uglavnom koristi na plantažama organskog uzgoja.

Obrada tla i suzbijanje korova u nasadima aronije

Osnovni zahtjev za njegom u prvoj godini uzgoja plantaže je spriječiti zarazu korovom. Na konvencionalnim (ne-organskim) plantažama herbicidni pojas je obično u redovima, a crni ugar ili zatravnjivanje između redova, rjeđe je herbicid na ugaru po cijeloj površini. Optimalno rješenje prve ili prve dvije godine koristiti herbicidnu zonu u redovima , a crni ugar između redova. Druge ili treće godine treba zatravniti međuredni prostor.

Obrada tla

Izbor metode obrade tla na plantaži ovisi o mnogim faktorima, među kojima su najvažniji klasa kvalitete tla, konfiguracija terena i količina oborina. Na nižoj klasi, pjeskovitom tlu naročito u području s nižim količinama oborina, možete održavati plantažu crnim ugarom na duži period koristeći uzgojni agregat, vibro drljaču, ili naizmjenični kultivator, drljaču i frezu. Na taj taj način možete uništiti korov koji se s aronijom bori za vodu, hranjive tvari i svjetlost. Ovom metodom treba paziti da se tlo ne obrađuje dublje od 5 – 7 cm. Tako plitka obrada će uspješno eliminirati mladi korov, a da ne ošteti korijen aronije i da prekomjerno isuši tlo.

Suzbijanje korova

Uske zone korova duž redova mogu se plijeviti ručno ili herbicidima. Umjesto strojnog obrađivanja između redova, herbicidni ugar se koristi za cijelu površinu. To se može postići primjenom herbicida na tlu koji se polako upija i ne oštećuje korijenje grmova. Herbicidi su učinkoviti  u uklanjanju korova jer ih kupi njihovo korijenje.
Uprezno s upotrebnom herbicida na pjekovitom, vrlo propustljivom tlu jer u slučaju jače kiše mogu brzo dospjeti u zonu korijenja što će oslabiti rast plantaže.
Ako se konfiguracija terena jako razlikuje, npr. postoje oštre padine, ne preporučuje se ni međuredni crni ugar niti ugar s herbicidom ili ga se treba ograničiti samo na prvu godinu nakon uspostave plantaže. Na takvim plantažama gdje je tlo nestabilno može doći do ispiranja gornjeg sloja na padinama. Za vrijeme kišnog ljeta ima problema i s vožnjom traktora koji ostavlja duboke kolosjeke, dok na teškom glinenom tlu omekšana zemlja može potpuno spriječiti korištenje mehanizacije.

 

Plan uspostavljanja nasada aronije

Kada se spremate uspostaviti veliku tržišnu plantažu morate najprije izraditi plan koji će se temeljiti na geodetskim podacima. To se obično radi na karti u mjerilu 1:5000. Taj plan mora uzeti u obzir sve faktore koji utječu na pravilno vođenje plantaže. Ucrtajte zemljište plantaže, označite putove (ne zaboravite ostaviti dovoljno mjesta za okretanje strojeva). Kada planirate čitavu infrastrukturu za navodnjavanje ( ako ćete ju navodnjavati) uzmite u obzir lokaciju rezervoara vode ili bunara. Također razmotrite lokaciju zemljišta u odnosu na vjetrove koji uobičajeno pušu i uključite u plan prostornu liniju za vjetrobran. Morate paziti i na položaj gospodarskih zgrada poput skladišta za ambalažu, garažu za opremu i strojeve te dvorište za utovar voća, ako se to sve nalazi u sklopu buduće plantaže ili nasada. Tehnički plan mora predstavljati povezanu cjelinu koja će u budućnosti garantirati niske troškove održavanja dobro osmišljene plantaže.
Kada krenete ostvarivati pripremljeni plan na licu mjesta treba koristiti dobar mjerni instrument kao što je teodolit (geodetski kutomjer).  To će omogućiti brzo i precizno obilježavanje putova i zemljišta pod predviđenim kutovima. Da bi se označili putovi na manjim plantažama, zemljišta i redovi biljaka, možete koristiti mjernu vrpcu, kolčiće, konopac i priložno ravnalo da obilježite prave kutove.
Tehnike sadnje – jednake onima koje se koriste kod većine voćnjaka i grmova. Okorjenjene reznice sade se 3 – 5 cm dublje nego su rasle u rasadniku što pomaže da se biljke više šire. Na velikim se plantažama isplati koristiti sadilicu koja uvelike ubrzava rad. Na malim plantažama, nakon što ste označili redove, označite mjesta gdje ćete kopati rupe za biljke – što je slabije tlo, to su rupe dublje. Na slabijem tlu preporučljivo je staviti u rupe malo gnojiva, komposta ili kalij dikromat supstrat treseta. Provjerite da je korijenje dobro rašireno i da nije izravno u kontaktu s gnojivom. Nakon sadnje treba ostati plitka udubina u tlu oko svake biljke koja će omogućiti sakupljanje vode oko korijenja.
Sadnice – sadni materijal koji se koristi za uspostavu plantaže je od presudne važnosti i utječe na ekonomski učinak plantaže – od uspostave do likvidacije. Svaka naizgled ušteda na sadnicama kupljena po nižoj cijeni od nepouzdanog izvora nisu ekonomski isplative – uvijek nose nemjerljivo veći gubitak u prinosu ili rastu plantaže. Ti se gubici ne mogu biti isplativi jer “ne možeš pretvoriti bika u kravu” – bez obzira kako ga dobro hranio i njegovao, neće biti mlijeka.
Plantaže aronije trebaju se uspostaviti samo s okorijenjenim vegetativnim reznicama koje vjerno reproduciraju osobine matičnih biljaka. Takvi se materijali  trebaju nabavljati samo u specijaliziranim rasadnicima koji imaju mladice formirane od biljaka za koje se zna da imaju dokazane, stabilne pozitivne karakteristike koje će garantirati visok urod i odgovarajući rast grmova. Mnoge su plantaže uspostavljene sa sortom Aronia Nero koja daje visoki prinos i pogodna je za stojnu berbu. Čak i bolji rezultati mogu se postići s Aronia Nero Eggert koja je nedavno dobivena selekcijom sorte Nero.
Neprihvatljivo je uspostavljati tržišne plantaže aronije sadnicama iz sjemena. Takve biljke rode tri godine kasnije od vegetativno razmnoženih biljaka što predstavlja gubitak u prinosu više od tri godine.

Osim toga kasnije dobiveni prinos bit će i puno niži jer će pojedini grmovi davati vrlo različite prinose što je posljedica međuosobnih različitosti svojstveni generativnom razmnožavanju  Ali najveći nedostatak plantaža uspostavljenim iz sjemena je da grmovi rastu energično i pretjerano se šire što otežava strojno branje, nakon nekoliko godina je i posve nemoguće.
Dvogodišnje biljke iz vegetativnih reznica dobre kvalitete već imaju cvjetne pupoljke i zato mogu roditi u prvoj godini nakon sadnje. Ali obično se nakon sadnje stabljike podrezuju da se spriječi zametanje voća u prvoj godini. Taj postupak potiče normalan rast biljke i uveliko povećava prinos druge godine nakon sadnje.

Mladica namijenjena stalnom mjestu treba biti homogena, poželjno dvogodišnja ili dobro razvijena jednogodišnja biljka. Nakon što su se okorijenile, reznice se iskopavaju iz rasadnika, obično u listopadu, i stavlja ih se u trap prije sadnje da bi sačuvale vlag, bolje je pokraj mjesta sadnje. Izbjegavajte isušivanje i smrzavanje korijena što veoma utječe na sposobnost biljke da se ukorijeni. Snažne, zdrave i pravilno zaštićene biljke jamče 100% uspjeh sa zakorjenjivanjem.

Ukratko:

  • Kada se spremate uspostaviti veliku plantažu trebate nacrtati plan temeljen na geodetskim podacima. To se obično radi na karti u mjerilu 1:5000.
  • Mlade biljke aronije (okorijenjene reznice) sade se 3-5 vm dublje nego su rasle u rasadniku.
  • Kvaliteta sadnice ima veliki utjecaj na ekonomski rezultat odrasle plantaže
  • Ne koristiti sadnice iz sjemena za novu plantažu jer rode tri godine kasnije od vegetativne reznica i ne jamče visok prinos.
  • Snažne, zdrave i pravilno zaštićene biljke jamče 100% uspjeh sa zakorjenjivanjem.

Priprema tla za sadnju aronije

Dobra priprema tla prije sadnje je presudna i osigurava da će aronija uspješno doći do roda.

  • Prije svega očistite tlo od korova. To će uvelike pomoći da održavate plantažu prvih godina – mladi grmovi lako zakorove. Za 4 – 5 godina grmovi aronije već su dovoljno jaki da uguše rast korova.
  • Godinu dana prije sadnje trebate testirati kiselost tla i ako je potrebno, provesti kalcifikaciju da se smanji faktor kiselosti na oko 6.5. Za kalcifikaciju najbolje je koristiti magnezijevo vapno koje osim što mijenja kiselost tla, opskrbljuje tlo kalcijem i poboljšava njegov sastav, obogaćuje ga i magnezijem, veoma potrebnim elementom za normalan razvoj biljke. Na lakom tlu najbolje je koristiti dolomitni vapnenac (kalcij-magnezij karbonat, 40% Cao + 10-20% MgO), a na težem tlu dolomitno vapno (kalcij-magnezij oksid, 45-60% CaO + 10-20% MgO).
  • U vrijeme vegetacije prije sadnje aronije savjetujemo da prije zaoravanja posijete smjesu pokrovnicu. Idealan bi sastav smjese trebao uključivati vučiku, grahoricu, sarradellu ili stočni grašak; možete koristiti i gorušicu ili phaceliu (škorpionovu travu). Svrha sadnje toga je da guše korov, obogaćuje tlo humusom, poboljšavajući mi sastav te obogaćuje tlo dušikom.
  • Ako smjesa za pokrov ne uništi korov, osobito višegodišnji poput pirike, trebate polje prskati sustavnim herbicidom. Ako osim pirike ima i dvosupki poput ladoleža i maslačka prskajte sustavnim herbicidom uz dodatak Chawastox Extra.
  • Nekoliko tjedana prije planiranoga datuma sadnje morate izvršiti analizu tla da se može napraviti konačna prilagodba razine nutricijenta. Da bi to napravili trebamo uzeti uzorke tla. Ako su polja iste kvalitete tla dovoljan je po jedan uzorak na svaka 2 – 4 ha. Ali ako se kvaliteta tla značajno razlikuje morate uzeti onoliko uzoraka koliko je klasa tla. Uzorci se moraju sakupiti i sa površinskog (0 – 20 cm) i potpovršinskog sloja (20 – 40 cm) na oko 20 mjesta za svaki uzorak. Uzorci tla se uzimaju s posebnom sondom (Engerovim štapom), ili – ako ga nemate – nastružite žlicom iz rupe. Tlo sakupljeno iz svih rupa koje čine jedan uzorak mora se pažljivo promiješati, staviti u plastičnu vrećicu ( oko pola litre smiješanog tla) i poslati na analizu u poljoprivredni laboratorij. Nakon što dobijemo rezultate možemo prije sadnje prilagoditi hranjive sastojke na željenu razinu. To se uglavnom odnosi na razinu onih komponenata koji se teško šire tlom poput fosfora i kalija.
    Na rast mladih plantaža jako povoljno utječe gnojidba stajskm gnojivom, naročito na slabijem tlu siromašnom humusom.
    Stajsko se gnojivo može primjeniti u velikoj količini, 40 – 60 tona po hektaru bez obzira na prijašnji usjev. Ta će vrsta gnojidbe osigurati tlu veliku količinu svih neophodnih mikronutrijenata i znatnu dozu humusa poboljšavajući mu tako sastav.
    Osnovni se agrotehnički tretmani vrše u dva tjedna prije sadnje. Pognojimo polje i ako je potrebno možemo ga obogatiti bacanjem do 200 kg/ha P2O5 i do 200kg/ha K2O. sve se to duboko zaore, a površina se izjednači drljačom i zaštiti od prekomjernog isušivanja.

Zaključak:

  • Prije početka sadnje treba polje očistiti od korova. To će uveliko olakšati održavanje grmova
  • Godinu dana prije sadnje treba ispitati kiselost tla i ako je potrebno provesti kalcifikaciju. Tlo treba imati ph oko 6.5.
  • U vrijeme vegetacije, a prije uspostavljanja plantaže preporučuje se posijati smjesu pokrovnica prije dubokog oranja.
  • Nekoliko tjedana prije sadnje potrebno je još jednom izvršiti analizu tla da se uravnoteži razina hranjive tvari.
  • Gnojidba stajskim gnojivom prije sadnje ima povoljan učinak na rast mladog grmlja aronije.

Sve o projektiranju i sadnji nasada aronije

Kada uspostavljate tržišnu plantažu aronije morate uzeti u obzir mnoge čimbenike; one koji se tiču okoliša i ekonomske. Prije nego počnete, napravite ekonomsku računicu uzimajući u obzir elemente poput:

  • prilika na tržištu
  • udaljenosti od najbliže tvornice za preradu
  • dostupnosti strojeva za uzgoj i berbu
  • dostupnost radnika

Svi ti faktori trebaju biti usklađeni s veličinom planirane plantaže. Proračun će izgledati će izgledati drugačije za malu plantažu koja treba opskrbiti vlastiti pogon, npr. agroturističku farmu. S malim područjem uzgoja bilo bi neekonomično kupiti berač da obere plodove i pod pretpostavkom da u blizini nema kombajna berača koji bi to mogao obaviti, morate računati na prilično skupo ručno branje.
Što je veća plantaža, to u niži troškovi proizvodnje.
Plodovi ubrani s velikih plantaža, na desetke ili nekoliko desetaka hektara, mogu se isporučiti u puno udaljenije tvornice – koriste se veliki kamioni i troškovi transporta po kilogramu su relativno mali. Isto tako troškovi održavanja velike plantaže poput košenja među redovima i branja su relativno mali jer se mogu koristiti učinkoviti strojevi koji se ne moraju kretati između malih, razbacanih plantaža.
Ako ste već odlučili uspostaviti plantažu aronije, morate ju dobro isplanirati na terenu.

  • Nije problem uspostaviti plantažu u nizinskim područjima gdje nema većih brda.
  • Na obroncima gdje plantažu namjeravate obrađivati mehanički morate paziti da padalina nije strmija nego što je dopušteno za stroj koji mislite koristiti. To je posebno važno kada berete kombajnom beračem čiji je centar ravnoteže prilično visok pa se zbog velikog bočnog nagima može izvrnuti.
  • Kod obilježavanja redova pokušajte, ako je moguće, položiti ih nasuprot smjeru vjetra koji prevladavaju. To će smanjiti isušivanje po ljetu – prvi red okrenut prema vjetru štiti će one iza njega dok će po zimi takav raspored redova dopustiti da se akumulira veća količina snijega među redovima što će smanjiti rizik od smrzavanja tla i pomoći sakupiti više vode za proljeće
  • Kod velikih plantaža i dugih redova ne zaboravite ostaviti poprečne putove svakih 300 – 400 metara za manevriranje, da se mogu uzimati sanduci s voćem bez da se svaki sanduk mora nositi na kraj plantaže. Takvi putovi su neophodni i za brz pristup i odvoženje pokvarene opreme i dostavu praznih kontenjera za voće. Trebate ostaviti i slobodan prostor na početku i kraju redova koji će omogućiti zaokretanje berača, obično oko 6 – 8 metara, ovisno o vrsti berača.
  • Razmak između redova ne može biti manji od 4 metra, a na vrhunskom plodnom tlu razmak bi se trebao povećati na 4.5 metra zbog  intezivnijeg rasta grana i većeg tereta plodova na njima zbog čega se savijaju prije branja i sužavaju prolaz za strojeve.
  • U redovima biljke bi trebalo saditi u razmaku od 0.6 – 0.7 m. Gusta je sadnja u redovima potrebna da olakša strojno branje. Grmovi trebaju u kratko vrijeme stvoriti liniju duž koje će se berač moći ravnomjerno kretati. Grmovi posađeni prerijetko u redu rastu odvojeno u svim pravcima što uzrokuje da berač za vrijeme berbe trza i oštećuje grane i ostavlja previše bobica na grmu. Kad se uspostavljaju male plantaže, od početka zamišljene za ručno branje, kao i plantaže koje zbog konfiguracije terena, npr. prestrme padine, ne dopuštaju upotrebu berača biljke se mogu saditi u redu na udaljenosti od 1 – 1.5 metara.
  • Kada se uspostavljaju velike plantaže na otvorenim područjima gdje pušu jaki vjetrovi ozbiljno razmislite i pravljenju vjetrobrana. Takvi se vjetrobrani formiraju s jednim ili dva reda drveća posađenih nasuprot smjera najčešćih vjetrova. Za postavljanje takve zaštite linije često se koristi drveće snažnog rasta poput topola i smreka. Vjetrobran se treba saditi na odgovarajućoj udaljenosti tako da ne zasjenjuje plantažu i iscrpljuje tlo uzimajući hranjive sastojke i vodu. Udaljenost između drveća koje štiti plantažu i prvog reda aronije treba biti 12 – 15 metara.
  • Ako planirate navodnjavati plantažu, osmislite sustav cijevi koje će vodom opskrbljivati prskalice. To se odnosi na glavne cijevi koje vode od rezervoara ili bunara. One trebaju biti ukopane ispod zone smrzavanja ili, ako se cijevi trebaju položiti na tlo, smjestiti ih na način da omogućavaju drenažu vode iz njih zimi da ih se zaštiti od pucanja zbog smrzavanja vode.

Zaključak:

  • Kada obilježavate redove za aroniju trebate ih pokušati služiti nasuprot smjeru vjetrova koji prevladavaju na tom području.
  • U redovima se grmovi sade u razmaku od 0.6 – 0.7 metara.
  • Kada se uspostavljaju velike plantaže vaš plan treba uključivati manevarske putove svakih 300 – 500 m da bi se olakšao transport voća i jak vjetrobran.
  • Ako će se plantažu navodnjavati osmislite raspored cijevi prije sadnje.

Voda i tlo prilikom uzgoja aronije

Potrebe za vodom

Aronijina potreba za vodom se ne razlikuje od potreba drugih poznatih voćki; godišnje oborine u iznosu od 500-600mm u potpunosti osiguravaju njezin normalan razvoj. Najbolje uspijeva u područjima s visokom vlagom u zraku i podzemnom vodom relativno blizu površine tla.
Pokazalo se da je najveća potreba za vodom od početka vegetacije do zametanja ploda; drugi period povećanog zahtijevanja za vodom je u vrijeme intezivnog rasta i dozrijevanja ploda, otprilike od 20. srpnja do sredine kolovoza.
Za grmove aronije u proljetnom periodu obično nema problema s opskrbom vodom jer tlo zadržava višak nakon odmrzavanja u rano proljeće. Međutim, krajem srpnja i početkom kolovoza može se pojaviti manjak vlage zbog izostanka kiše i visokih temperatura. To može rezultirati smanjenim urodom i gorkim plodovima. Osjetljivost aronije na značajan nedostatak vode nadoknađuje njezina visoka tolerancija na višak vode. Ona može rasti u niskim područjima s veoma plitkim podzemnim vodama, gdje se zbog proljetnih jakih kiša višak vode često pojavljuje.
S takvim se situacijama često srećemo u područjima bez drenaže. Tamo su plantaže često poplavljene. U nekim regijama gdje voćnjaci višanja i jabuka rastu uz plantaže aronije, u vrijeme nepovoljnih vremenskih uvjeta i jakih proljetnih pljuskova koji privremeno uzrokuju poplave, voćnjaci budu potpuno uništeni, a plantaže aronije, nakon što se voda povuče, nastave normalan rast. Grmovi nastavljaju cvjetati i nositi plodove, samo se količina uroda smanji s usporedbom s nepoplavljenim plantažama smještenim na višljem ili na tlu bez rizika od poplave.

Tlo za sadnju aronije

Aronija se može uzgajati na svakoj vrsti tla. Samo je uzgoj na stjenovitom i sljunkovitom tlu bez većeg uspjeha kao na močvarnom ili slanom tlu. Grmovi aronije dobro rastu kada su donji slojevi tla od pjeskovite gline koja zadržava dovoljno vode i sadrži ugljični dioksid. Grmovi se, međutim, bore kad je donji sloj od teške gline s tendencijom da zadržava višak vode što je štetno za razvoj korijenja.
Aronija poput većine voćaka najbolje uspijeva na plodnom humusnom tlu s dobrim omjerom zraka i vode, zadržavajući dovoljnu količinu vode, ali u isto vrijeme i dobro opskrbljenom ugljičnim dioksidom. No, mora se upamtiti da aronija može rasti i na siromašnijem tlu, čak i na onima gdje zahtjevnije vrste voća poput kruške, jabuke ili višnje nikad neće uspjeti.
Vođeni ekonomskom računicom najbolje komplekse tla treba dodijeliti zahtjevnijim vrstama, a za uzgoj aronije koristiti tla prosječne ili čak i niže kvalitete – osim naravno izrazito siromašnih.
Ako smo aroniju već posadili na najplodnije tlo I. i II. klase trebamo imati na umu da u tako povoljnim uvjetima ona pojačano raste što u kombinaciji s gnojidbom dušikom može uzrokovati da grane narastu previsoko i tako ometaju ili čak spriječavaju strojno branje. Zato se preporučuje saditi aroniju na III. ili IV. ili čak V. klasi tla. Koristeći siromašno tlo i primjenjujući gnojiva ispravno možemo spriječiti da grmovi aronije ne narastu previsoki. Niža, ali ne i močvarna tla, kao i bivše livade mogu se namijeniti za uzgoj aronije. S takvim će se tlom aronija dobro nositi čak i ako redovito bude kratkih perioda s viškom vode, a jedina je razlika između uzgoja na tim vrstama tla i uzgoja na višem tlu u kašnjenju berbe za oko tjedan dana. Kada aroniju uzgajamo na najsiromašnijem tlu, slabim i s niskim kapacitetom vode, poput onih V. klase, morate računati s navodnjavanjem tijekom godina sa slabijim oborinama, naročito u periodu brzog rasta ploda.

Dobro je ponoviti:

  • Nemojte saditi aroniju ispod visokog drveća ili uz zidove i druge građevine koje zaklanjaju svjetlost.
  • Razmak između redova aronije treba biti najmanje 4 metra
  • Aronija je otporna na temperaturne razlike. Niti niske ni visoke temperature ne štete njenom rastu.
  • Grmovi aronije najviše trebaju vodu od početka vegetacije do zametanja ploda te krajem srpnja i početkom kolovoza
  • Grmovi aronije mogu rasti na tlu srednje ili niske kvalitet.

Klimatski uvjeti za uzgoj aronije

Biljka aronija ima veliku sposobnost prilagoditi se uvjetima okoliša. Zbog toga se može uzgajati širom Hrvatske, uključujući i područja u podnožju brda gdje najbolje rastu na sunčanim obroncima. Aronija je fotofilna biljka (što znači da najbolje raste na jakom svijetlu) i da bi ostvarila dobar prinos treba dobru izloženost sunčevom svjetlu.

Položaj prilikom sadnje

Treba paziti da grmovi posađeni preblizu visokog drveća ili duž zidova ili drugih građevina koje ih zasjenjuju rodit će siromašno i neredovito.

Česta pogreška prilikom sadnje je ta da se na malim površinama sadi aronija zajedno s voćkama koje su višlje od grmova ili točno pod takvo drvo ili ih sade duž ljetnikovca, pogotovo na sjevernoj strani.
Čak se i na velikim plantažama aronije ponekad dogodi da se ostavlja premala udaljenost između redova. Nakon nekoliko godina rasta preblizu, posađeni redovi počinju sasjenjivati jedni druge što rezultira smanjenim urodom i, što je gore, grmovi u tim redovima u potrazi za više svjetlosti rastu jače u vis, a to otežava strojnu berbu.
Imajte na umu da razmak između redova na plantažama aronije ne smije biti manji od 4m.

Temperature i izloženost suncu

Odgovarajuća izloženost sunčevoj svjetlosti veoma je važna u uzgoju aronije. Aronija nema osobitih zahtjeva osim temperature za vrijeme vegetacije. Jednako sazrijeva i rodi obilno u cijeloj umjerenoj zoni, čak i godini s niskim temperaturama tijekom vegetacije (oko 15°C). Optimalni iznos temperatura za vrijeme vegetacije je iznad 10°C (optimalno je od 19°C do 21°C), ali se biljka normalno razvija i pri temperaturama većim od 23°C. Kratka razdoblja visokih temperatura ne ostavlja tragove na lišću ili plodu aronije dok se u istim uvjetima lišće i plodovi ribizla i ogrozda sprže.
Međutim, u iznimno nepovoljnim uvjetima kada se visoke temperature poklope s dužim sušnim razdobljima, naročito krajem srpnja i početkom kolovoza, bobice mogu postati gorke.
Trebalo bi isto tako reći da je aronija izuzetno otporna i na niske temperature. U proljeće ona rano počinje s vegetacijom, već s prvim malim povećanjem temperature. U početnoj je fazi rasta gotovo potpuno neosjetljiva i na veće temperature oscilacije, čak i kad temperatura padne više stupnjeva ispod nule.

Niske temperature i aronija

Zbog kasnog cvjetanja (obično počinje oko 15.svibnja), vrlo rijetko mraz uništi cvijet. Cvjetanje je produženo (obično traje do 25.svibnja); i cvat i pojedini cvjetovi u njemu ne razvijaju se u isto vrijeme. U završnoj fazi cvjetanja mogu se vidjeti i rod i neprocvjetani cvijetovi. Promatranja pokazuju da čak i na vrhuncu cvatnje nikad nema više od 40% tučaka spremnih za oprašivanje. Upravo zbog toga potencijalni gubici uzrokovani mrazem ne mogu prijeći taj postotak.
Otpornost grmova aronije na niske temperature zimi veoma je visoka. Povremeno, za veoma hladnih zima, primjećeno je smrzavanje godišnjih izbojaka. To se može dogoditi kada se nepovoljni uvjeti poklope s pripremom biljki za zimsko mirovanje. Takva se kombinacija nepovoljnih uvjeta pojavi kada, na primjer, za vrijeme perioda intezivnog rasta izbojaka (proljeće – ljeto), nastupi dugotrajna suša s visokim temperaturama, a rana je jesen topla s puno vlage u tlu. Tada, nakon iznimno snažnog rasta izbojaka u jesen, oni nemaju dovoljno vremena odrveniti do zime. Sljedeće što se može dogoditi da temperatura rane zime padne ispod 0°C i uzrokuje smrzavanje vrhova ovogodišnjih izbojaka. Srećom to se rijetko događa i nije velika prijetnja za plantažu sljedeće godine. Kada se smrznuti izbojci uklone, grmovi će se brzo oporaviti.

U umjerenoj klimatskoj zoni sustav korijenja aronije je praktički potpuno otporan na mraz.

Za vrijeme više od 30 godina promatranja plantaža aronije u Poljskoj nisu zabilježeni slučajevi smrzavanja korijenja. Mraz, čak i kod -35°C i s tankim snježnim pokrivačem, nije uzrokovao oštećenja na korijenskom sustavu aronije. Najbolji dokaz otpornosti grmova na smrzavanje je činjenica da biljka raste i u Rusiji u područjima zapadnog Sibira, u zoni šumski stepa s oštrom kontinentalnom klimom; i u toj klimi aronija dobro uspijeva iako se ne može očekivati visok urod.
Za vrijeme zimskog mirovanja lisni su pupoljci otporni na mraz; manje otporni su cvjetni pupoljci, povremeno se smrzavaju kada vrijeme ne slijedi uobičajene obrasce što se događa zadnjih godina kada se u siječnju i veljači pojave duži periodi zatopljenja iznad 0°C, a onda se vrati zima s veoma niskim temperaturama.

Stabljika, lišće, cvijeće i plodovi aronije

Stabljika i lišće

Jednogodišnje stabljike su obično nerazgranate, tamno sive boje s malim smeđe-sivim pupoljcima koji prianjaju uz stabljiku. Lišće je uglavnom ovalno ili eliptično, sitno nazubljeno duž rubova i završava istaknutim vrhom. List je dug 6 do 9 cm i širok 5 do 6 cm, ima kratku peteljku od 1 cm u čijem podnožju su dvije stipule (izrasline poput lista). Lisna peteljka i donji dio središnje vene na donjoj strani lista imaju ljubičastu nijansu. Gornja je površina lista sjajna i debele kože, a donja je strana prekrivena finim, mekim bijelim dlačicama. Raspored lišća na stabljici je pravilan, lišće se nje širi pod oštrim kutom. U jesen lišće mijenja boju do prekrasne ljubičaste. U lipnju se počinje oblikovati lisni i cvjetni pupoljci prionjeni uz stabljiku u kutovima u podnožju lisnih peteljki. Već se u jesen može lako otkriti koji od njih su lisni pupoljci – uži i prionjeniji, a koji su cvjetni – gušći i istureniji prema van.

Cvijeće

Aronija cvate u drugoj polovici svibnja, obično već poslije proljetnih mrazeva. Cvjetanje traje prilično dugo – 10 do 15 dana. Cvijeće se na stabljici razvija neravnomjerno; pojedini cvjetovi u svakom svatu ne razvijaju se istovremeno. To je veoma dobra karakteristika jer uveliko eliminira utjecaj mraza na zametanje ploda. U svakom cvatu ima prosječno 20 – 30 cvjetova, a u cvatu koji se razvija iz vršnih pupoljaka može ih biti više od 30.
U povoljnim uvjetima kada pčele i drugi insekti mogu neometano letjeti, opraši se 80 – 90% cvijeta i plod koji se zamete obično ne otpada. U nepovoljnim vremenskim uvjetima, poput kišnih dana, usprkos samooprašivanju, stopa zametanja pada na 40-60%.
Mali bijeli cvjetovi s laganom nijansom ružičaste, u promjeru od otprilike 12mm grupirani su u gusti svat – gronje (grozdasta nakupina)  u promjeru od 5-6 cm. Pojedini cvijet ima 5 latica u cvjetnoj kruni i isti broj čašičnih listića. Svaki tučak okružuje oko 20 ljubičastih prašnika. unutar cvijeta, između plodnice i prašnika, proizvodi se nektar na koji dolaze pčele i drugi cvjetni oprašivači.
Zato je aronija veoma povoljna za pčele. Zbog svog produženog cvjetanja pčele imaju puno nektara gotovo dva tjedna u vrijeme kad je većina voćki već završila cvjetanje.

Plodovi

U svakoj se sjemenoj šupljini stvore dvije sjemenke, ali obično samo jedna sazrije. Sjemenke su tako male (oko 90 sjemenki čine 1 gram) da ih jedva možete osjetiti u proizvodima.
Vrijeme razvoja ploda je 90 dana. U početku se bobice u svakom grozdu prianjaju jedna uz drugu; zelene su i paperjaste – prekrivene blijedim dlačicama. Kako rastu gube paperje i sve se više odvajaju jedne od drugih. U drugoj polovici srpnja bobice počinju brzo dobivati na težini i mijenjaju boju; u kolovozu postaju crne sa svijetlo plavim voštanim maškom. Bobice dozrijevaju za branje kasno u kolovozu; bobica je prosječno promjera 10 mm i teži oko 1 gram.

Treba napomenuti:

  • Stabljike aronije uzgojene iz sjemena imaju tendenciju energičnog rasta što otežava održavanje plantaže i berbu plodova. Zato se sjemenje ne smije koristiti za uspostavljanje plantaža za tržošte. Preporučuje se vegetativno uzgojene reznice iz selekcije rasadnika.
  • Snažan korijenski sustav omogućuje uspostavljanje plantaža aronije čak i na siromašnom tlu s niskim kapacitetom vode.
  • Plantaže treba saditi u jesen jer je korijenski sustav još aktivan i osigurat će biljkama brz i jak početak u proljeće
  • Cvijeće se na grmu ne razvija u isto vrijeme što smanjuje gubitke uzrokovane proljetnim mrazom.
  • Dug period cvatnje aronije je pogodan za pčele. One mogu sakupljati nektar i kad su druge voćke završile cvjetanje.

 

Sve što trebate znati o sadnici i grmu aronije

Crne bobice aronije (Aronia melanocarpa Elliot) pojavljuje se u literaturi pod različitim imenima, najpoznatije je crna oskoruša (Sorbus melanocarpa Heynhold), crna aronija (Aronia nigra Koehn) i crna kruška (Pyrus melanocarpa Wild). Njemci često koriste naziv crne jabuka bobice jer oblikom bobice sliče minijaturnim crnim jabukama.

Grm

Aronija je grm koji raste u visinu do 2 – 2.5 metra. U početku je grm kompaktan, ali se širi kako stari. Nakon desetak godina grmovi koji rastu divlje u plodnim područjima mogu doseći visinu od 3 metra. Grmovi narasli iz sjemena posebno imaju tendenciju energičnog rasta. Zbog toga se sijanje ne smije koristiti za zasađivanje komercijalnih plantaža nego samo vegetativno razmnožavanje reznice iz selekcije rasadnika. Samo tada grmovi aronije neće rasti preenergično što bi onemogućilo strojno branje.

Korijenski sustav aronije

Korijenski sustav aronije je veoma dobro razvijen i savršeno se prilagođava uvjetima tla. Na mokrom tlu s visokim kapacitetom vode biljka proizvodi plitko korijenje koje se ne širi daleko izvan oboda grma. Na siromašnom tlu s nedostatkom vode aronija se snažno širi svoj sustav korijenja. Iz zrelog, višegodišnjeg grma šire se horizontalni kosturi korijenja čiji je promjer u podnožju grma od 1.5 do 3 cm, a iz njih izrastaju korijeni prvog i drugog reda s promjerom do 0.5cm. Glavnina korijena, 80 – 90% je u dubini od 0 do 25 cm, a na siromašnijem tlu većina korijenja ide dublje od 35 – 40 cm. Samo oko 10% korijenskog sustava su vertikalni korijeni koji normalno dosežu dubinu od 1 m, ali i do 2 m na siromašnijem tlu gdje pojedino korijenje prodire i dublje.
– Tako snažan korijenski sustav omogućuje uspostavljanje plantaža aronije i na siromašnijem tlu s niskom kapacitetom vode gdje uzgoj drugog voća ne bi bio moguć.
– Korijen aronije raste brzo u proljeće (svibanj, lipanj) a onda njegova brzina rasta opada, ali u jesen, obično u rujnu, on ponovno postaje aktivan. Primjećeno je da se korijenski sustav razvija čak i u kasnu jesen i ranu zimu kada je biljka bez lišća, a tlo nije smrznuto.
– Iz tog je razloga preporučljivo uspostavljati plantaže u jesen jer će korijenski sustav aronije, aktivan i u jesen, osigurati brz i snažan početak za novu plantažu u proljeće.