Category Archives: O Aroniji

Skladištenje aronije tijekom godine

Aronija je dobro poznata da podnosi niske temperature tako da su i bobice otporne na smrzavanje odnosno na gubitak svojstava prilikom zamrzavanja. Za one koji žele imati svježu aroniju tijekom cijele godine najbolji način je zamrzavanje bobica netom nakon berbe. Svježe bobice očistite i operite te zatim upakirajte u manje vrećice ili kutijice te stavite u hladnjak. Ovim postupkom možete imati svježe aronije tijekom cijele godine samo po potrebi izvadite količinu bobica koja vam je potrebna za vaš recept ili konzumiranje.

Stabljika, lišće, cvijeće i plodovi aronije

Stabljika i lišće

Jednogodišnje stabljike su obično nerazgranate, tamno sive boje s malim smeđe-sivim pupoljcima koji prianjaju uz stabljiku. Lišće je uglavnom ovalno ili eliptično, sitno nazubljeno duž rubova i završava istaknutim vrhom. List je dug 6 do 9 cm i širok 5 do 6 cm, ima kratku peteljku od 1 cm u čijem podnožju su dvije stipule (izrasline poput lista). Lisna peteljka i donji dio središnje vene na donjoj strani lista imaju ljubičastu nijansu. Gornja je površina lista sjajna i debele kože, a donja je strana prekrivena finim, mekim bijelim dlačicama. Raspored lišća na stabljici je pravilan, lišće se nje širi pod oštrim kutom. U jesen lišće mijenja boju do prekrasne ljubičaste. U lipnju se počinje oblikovati lisni i cvjetni pupoljci prionjeni uz stabljiku u kutovima u podnožju lisnih peteljki. Već se u jesen može lako otkriti koji od njih su lisni pupoljci – uži i prionjeniji, a koji su cvjetni – gušći i istureniji prema van.

Cvijeće

Aronija cvate u drugoj polovici svibnja, obično već poslije proljetnih mrazeva. Cvjetanje traje prilično dugo – 10 do 15 dana. Cvijeće se na stabljici razvija neravnomjerno; pojedini cvjetovi u svakom svatu ne razvijaju se istovremeno. To je veoma dobra karakteristika jer uveliko eliminira utjecaj mraza na zametanje ploda. U svakom cvatu ima prosječno 20 – 30 cvjetova, a u cvatu koji se razvija iz vršnih pupoljaka može ih biti više od 30.
U povoljnim uvjetima kada pčele i drugi insekti mogu neometano letjeti, opraši se 80 – 90% cvijeta i plod koji se zamete obično ne otpada. U nepovoljnim vremenskim uvjetima, poput kišnih dana, usprkos samooprašivanju, stopa zametanja pada na 40-60%.
Mali bijeli cvjetovi s laganom nijansom ružičaste, u promjeru od otprilike 12mm grupirani su u gusti svat – gronje (grozdasta nakupina)  u promjeru od 5-6 cm. Pojedini cvijet ima 5 latica u cvjetnoj kruni i isti broj čašičnih listića. Svaki tučak okružuje oko 20 ljubičastih prašnika. unutar cvijeta, između plodnice i prašnika, proizvodi se nektar na koji dolaze pčele i drugi cvjetni oprašivači.
Zato je aronija veoma povoljna za pčele. Zbog svog produženog cvjetanja pčele imaju puno nektara gotovo dva tjedna u vrijeme kad je većina voćki već završila cvjetanje.

Plodovi

U svakoj se sjemenoj šupljini stvore dvije sjemenke, ali obično samo jedna sazrije. Sjemenke su tako male (oko 90 sjemenki čine 1 gram) da ih jedva možete osjetiti u proizvodima.
Vrijeme razvoja ploda je 90 dana. U početku se bobice u svakom grozdu prianjaju jedna uz drugu; zelene su i paperjaste – prekrivene blijedim dlačicama. Kako rastu gube paperje i sve se više odvajaju jedne od drugih. U drugoj polovici srpnja bobice počinju brzo dobivati na težini i mijenjaju boju; u kolovozu postaju crne sa svijetlo plavim voštanim maškom. Bobice dozrijevaju za branje kasno u kolovozu; bobica je prosječno promjera 10 mm i teži oko 1 gram.

Treba napomenuti:

  • Stabljike aronije uzgojene iz sjemena imaju tendenciju energičnog rasta što otežava održavanje plantaže i berbu plodova. Zato se sjemenje ne smije koristiti za uspostavljanje plantaža za tržošte. Preporučuje se vegetativno uzgojene reznice iz selekcije rasadnika.
  • Snažan korijenski sustav omogućuje uspostavljanje plantaža aronije čak i na siromašnom tlu s niskim kapacitetom vode.
  • Plantaže treba saditi u jesen jer je korijenski sustav još aktivan i osigurat će biljkama brz i jak početak u proljeće
  • Cvijeće se na grmu ne razvija u isto vrijeme što smanjuje gubitke uzrokovane proljetnim mrazom.
  • Dug period cvatnje aronije je pogodan za pčele. One mogu sakupljati nektar i kad su druge voćke završile cvjetanje.

 

Povijest i podrijetlo biljke aronija

Aronija je biljka u obliku ruže iz porodice Rosaceae. Podrijetlom je iz Sjeverne Amerike i raste u divljini od središnje Kanade do Floride u SAD-u. Tamo postoje tri vrste aronije a to su:

  • Crna aronija (Aronia melanocarpa)
  • Crvena aronija (Aronia arbutifolia)
  • Ljubičasta aronija (Aronia prunifolia)

Većinu prirodnog staništa aronije nalazimo u istočnim područjima Sjeverne Amerike – zauzima velika područja obale Atlanskog oceana, područje Appalachian i središnje nizine. Američki autori (H. Gleason 1952, S. Gracj 1950.) istakli su veliku prilagodljivost aronije različitim uvjetima okoliša. U divljini možemo ju naći i na suhom kamenitom tlu strmih Appalachian planina, na močvarnim obalama rijeka i duboko u šumi. Aronija najbolje uspijeva na području Velikih jezera i u istočnim regijama gdje Atlanski ocean stvara umjetnu klimu i osigurava dovoljno vlage u zraku.
-Aronija se prvi puta spominje u Europi 1834, u zapisima Botaničkog vrta u St. Petersburgu, a botanički opisi iz 1839. i 1870. naglašavaju njenu dekorativnu vrijednost i otpornost na mraz. Prije početka 20. stoljeća biljka je zbog svog prekrasnog crvenog lišća u jesen i istrajnih grozdova sjajnog crnog voća služila samo za ukras u vrtovima i parkovima.
Početkom 20. stoljeća Ivan Michurin, slavni ruski botaničar, skrenuo je pažnju na praktičnu vrijednost aronije. Tada se selekcijskim radom prvi puta pokušalo koristiti plodove.
1930-ih rad na aroniji preselio se u eksperimentalnu stanicu Altaj u Altajsko gorje gdje je od 1935. istraživanje nastavio M.A. Lisavienko, a 1942. uspostavljena je prva mala plantaža aronije.
U Poljskoj je rad na uzgoju crne aronije započeo prof. Wieslaw Grochowski sa Instituta za šumarstvo. Prvo su biljke donesene u Poljsku 1976. iz Sovjetskog Saveza, a prvo eksperimentalno polje uspostavljeno je pokraj Janow Lubelski i Krasnik; taj su posao vodili Piotr Eggert i Maria Cichowicz. Uskoro se pokazalo da uzgoj aronije ne predstavlja poteškoće i moglo se popularizirati diljem Poljske. Sljedećih se godina broj plantaža povećao. Počeli su se pojavljivati prvi sokovi od aronije, osvojili su zlatnu medalju na Poljskom poljoprivrednom sajmu što je bio veliki uspjeh.
U narednim su se godinama područja pod nasadima aronije povećavala iz godine u godinu. Prerađevine i proizvodi više nisu novost na tržištu. Sok od aronije je proizvela tvrtka Aronia S.A. također je osvojila zlatnu medalju na Poljskom poljoprivrednom sajmu 1993. Zahvaljujući brzom rastu koncentriranog soka od aronije Poljska je trenutno najveći proizvođač tog soka u svijetu.