Author Archives: admin

Orezivanje aronije

Proljetno orezivanje aronije

Nakon zimske stanke vrijeme je da se ponovno vratite u voćnjake i rasadnike kako biste obavili proljetnu rezidbu odnosno orezivanje svojih voćaka, a u ovom slučaju aronije i tako grmove pripremili za pravilan rast i razvoj.

Ukoliko do sada niste nikada orezivali aroniju sigurno imate nedoumice i pitanja o tome kako pravilno obaviti rezidbu. Pravila su vrlo jednostavna, kod novo posađenih gromova je potrebno ostaviti 3 – 5 najboljih grana odnosno taj broj ćete sami odraditi ovisno o veličini grma, a sve ostalo orezati kako bi se grm pravilno mogao razviti. Ukoliko do sada niste orezivali aroniju vidjet ćete da se iz panja razvilo mnogo sitnih grančica koje je potrebno ukloniti i ostaviti prostora za pravilan rast grma aronije. Na sljedećim slikama možete vidjeti kako aronije izgleda prije i poslije orezivanja kako biste dobili jasniji pregled o tome kako pravilno raditi.

Orezivanje aronije

Orezivanje aronije – prije

Orezivanje aronije

Orezivanje aronije – poslije

Detaljnije o rezidbi aroniji možete pronaći na – Rezidba aronije

Skladištenje aronije tijekom godine

Aronija je dobro poznata da podnosi niske temperature tako da su i bobice otporne na smrzavanje odnosno na gubitak svojstava prilikom zamrzavanja. Za one koji žele imati svježu aroniju tijekom cijele godine najbolji način je zamrzavanje bobica netom nakon berbe. Svježe bobice očistite i operite te zatim upakirajte u manje vrećice ili kutijice te stavite u hladnjak. Ovim postupkom možete imati svježe aronije tijekom cijele godine samo po potrebi izvadite količinu bobica koja vam je potrebna za vaš recept ili konzumiranje.

Marmelada od aronije

Recept za marmeladu od aronije je poprilično jednostavan i ne traži posebna znanja. Za recept je potrebno dvije kile bobica aronije, po mogućnosti svježe, ali mogu i zaleđene, 900 grama šećera i 300 ml vode.

Prvi korak je izrada sirupa od vode i šećera i to na način da se šećer stavi kuhati u vodu, smjesu miješati dok se šećer ne rastopi. Nakon toga dodajte aroniju i mješajte dok se ne stvori jednolična smjesa, otprilike 10 do 15 minuta. Vruću smjesu dodajte u staklene posude, nakon toga posude možete staviti u toplu (ne prevruću) pećnicu dok se ne pojavi kora na vrhu. Nakon toga je marmelada spremna za zatvaranje i čuvanje na hladnim i suhim mjestima.

Popravite krvnu sliku uz jednostavan recept

Ukoliko ste imalo čitali o aroniji onda znate da su bobice aronije odlične za krv, ali i ostatak dio tijela jer su dobar izvor antioksidansa, vitamina i korisnih tvari koje su potrebne za ispravno funkcioniranje tijela. Ako je vaša krva slika loša pokušajte koristiti slijedeći recept te nakon toga ponovno izvaditi nalaze.

Prije spavanja skuhajte 35-40 bobica aronije u 2 decilitra vode, kuhajte dvije do tri minute te ostavite da se smjesa ohladi do ujutro. Smjesu popijte ujutro na prazan želudac te pojedite skuhane aronije, postupak radite minimalno 30 dana zatim ponovno izvadite nalaze krvi i usporedite s onima prije uzimanja ovog recepta.

Sok od svježe ubrane aronije

Ovaj recept se odnosi na izradu soka u manjim količinama kojeg bi trebali piti osobe sa težim zdravstvenim problemima kao što je leukemija, rak ili pak samo krv s manjkom vitamina odnosno željeza. Sok mogu konzumirati i druge osobe ali u manjim količinama i ne toliko često kao obični koncentrirani sok od aronije.

Za pripremu sok nam je potrebna jedna čaša od 2 – 3dl svježe ubrane aronije, iako u zamjenu može poslužiti i zaleđena aronija. Zatim nam treba 4 – 6 žlica šećera, jedan limun te štapni mikser / blender.

Za ogulite limun te izvadite koštice zatim u mikser dodajte sve sastojke; aroniju, šećer, limun te malo vode. Miksajte dok ne dobijete kašastu smjesu, zatim dodajte još vode tako da smjesa bude pitka, otprilike jednu do dvije litre vode.

Nakon toga je sok spreman za konzumiranje.

Frape od aronije

Jednostavni antioksidans frape od aronije

Opće je poznato da je aronija dobar izvor antioksidansa te kao takva pogodna za konzumiranje u raznim oblicima. U nastavku vam donosimo jednostavni recept za pripremu frapea od aronije.

Uz pomoć štapnog miksera zajedno s 3 / 4 banane izmješajte:
1 šalicu jogurta (voćnog ili običnog)
1 / 1 i pol šalicu mlijeka, preporuča se kokosovo ali može i domaće.
1 šalicu smrznutih ili svježih aronija
1 šalicu malina, jagoda ili nekog drugog voća

Sve skupa izmješano je spremno za pripremu i konzumiranje.

Organski Uzgoj Aronije

Organski uzgoj Aronije

Čini se da je crna aronija stvorena za ekološki uzgoj. Njezine su bobice najbolji izvor antioksidansa na svijetu pa se može smatrati medicinskom biljkom i ako je moguće trebala bi se uzgajati na plantažama koje su održavane eko-metodama proizvodnje. Onda je dobiven dobar proizvod koji se može koristiti za proizvodnju veoma ukusnih voćnih pripravaka bez kemijske kontaminacije. I najvažnije – bobice imaju neupitna kemijska svojstva.
Aronija je grm koji ne zahtijeva puno obrade. Uspoređujući s drugim voćkama veoma je otporna na štetočine i bolesti. Zato ju je puno lakše uzgajati organski. Aronija svoju otpornost duguje visokoj razini polifenola u cijeloj biljci koji ju učinkovito štite od bakterija, bolesti i gljivica. Insekti se nerado hrane biljkama bogatim flavonoidima i taninima pa je popis štetočina i bolesti koje bi potencijalno mogle prijetiti aroniji za sada vrlo kratak.
– Najveća poteškoća u organskom uzgoju aronije je borba protiv korova, naročito u prve dvije godine vođenja plantaže. Zato je jako važno prije sadnje dobro pripremiti polje.
Na polju organskog uzgoja ne možemo korov kontrolirati herbicidima. Željeni se učinak u kontroli korova postiže sijanjem smjesa biljaka za pokrivanje tla. Ako je moguće, savjetuje se sijati i orati dva puta u sezoni. Ovaj će tretman eliminirati većinu korova i obogatiti tlo humusom i osnovnim hranjivim tvarima. Pokrovne se biljke zaoravaju kada cvatu, a mladi su izdanci zeleni, a ne drvenasti što osigurava brže raspadanje organske tvari u tlu. Temelj dobre organske plantaže je sadnja mladica kupljenih za uspostavu nasada. Uz iste zahtjeve kao i kod obične plantaže, organska treba sadnice iz organskog uzgoja koje kontrolira ovlaštena ustanova za certificiranje. Svaka kupljena serija sadnica mora imati certifikat o organskom podrijetlu.
– U prvoj godini uzgoja možemo cijelu površinu držati na crnom ugaru. Tlo se obrađuje kultivacijskim agregatom, kultivatorom ili frezom. Ne koristiti frezu više od dva puta u sezoni jer njena česta upotreba uništava strukturu tla. Prve godine možete uspostaviti i travnati pokrivač u međuredovima; na organskoj plantaži treba dodati sjeme bijele djeteline u ranije opisanoj smjesi trava jer ona obogaćuje usjev dušikom.
U prve dvije godine se uski redovi aronije obično plijeve ručno. Nakon toga biljke bi trebale biti dovoljno visoke i dovoljno se raširiti da uguše većinu korova, a naša će se intervencija ograničiti na uklanjanje pojedinih korova iz unutrašnjosti grma.

Dobra, ali skupa metoda je posipanje piljevine ili narezane kore drveta u redove plantaže ili pokriti tlo trakama posebnog crnog agrotekstila koji spriječava rast korova i štiti tlo od prekomjernog isušivanja.
U ekološkoj proizvodnji trebamo koristiti organska gnojiva i komposte i samo ona mineralna gnojiva koja su odobrena za organski uzgoj i na popisu proizvoda za korištenje u ekološkoj poljoprivredi.
Danas je na tržištu sve veći broj vrlo dobrih organskih proizvoda osmišljenih da poboljšaju svojstva tla. Oni se uglavnom temelje na biohumusu (verikompostu) – prirodnom gnojivu koje proizvode gliste. Ubrzavajući proces stvaranja humusa gliste razgrađuju kemijske spojeve koji bi inače trebali prolaziti složeni proces kemijskih promjena pa ih biljke mogu lako upiti za svoj rast i razvoj. Zato su mineralne komponente u proizvodima koji se temelje na biohumusu prisutne u prirodnom obliku. Oko 70% njihovog ukupnog iznosa biljke upiju odmah nakon primjene. U isto vrijeme u tlo se unose i mikroogranizmi blagotvorni za ljude i okoliš i tu pomažu stimulirati mikrobnu aktivnost.
Ekološke farme mogu proizvoditi svoje vlastito gnojivo i različite vrste biopreparata. Najpoznatije ekološko gnojivo proizvedeno na većini ekoloških farmi je kompost. Napravljeno je od različitih vrsta biljnog organskog otpada, često uz dodatak tekućeg ili čvrstog gnojiva. Nakon ispravno vođenog procesa kompostiranja dobijemo vrijedno gnojivo koje možemo koristiti za poboljšanje sastava tla i dobivanje uroda sa svim mikro- i makronutrijentima.
U borbi protiv štetočina i bolesti možemo koristiti i vlastite eko prihvatljive biopreparate koje je relativno jednostavno proizvesti, a ipak su učinkoviti.
Po načinu pripreme biopreparati se dijele na:

  • ekstrakte – zalij hladnom ili toplom vodom nasjeckane dijelove biljaka
  • infuzije – zalij vrućom vodom, ali ne kuhati
  • dobivanje esencije (uvarka) – zalij hladnom vodom i ostavi dok biljke ne istrunu djelovanjem bakterija koje izazivaju truljenje

Popis biljaka od kojih se mogu napraviti biopreparati je dugačka, ali među najčešćim korištenim vrijedno je spomenuti neven, bazgu, kužnjak, bijeli luk, crveni luk, stolisnik, hren, jelovinu, crnu buniku, čičak, maslačak, pelin, koprivu, kamilicu, preslicu, mlječiku, buhač.
Biljaka aronija ne treba posebnu zaštitu. Povremenu pojavu ušiju možemo uspješno kontrolirati koristeći ekstrakte nevena, kužnjaka ili ljuske crvenog luka, ekstrakta ili uvarka bijelog luka ili ekstrakta ili tekućeg gnojiva od kopriva.
Lakoća i relativno nisi troškovi organske proizvodnje uspoređeni s drugim voćem opravdavaju nadu da će organski uzgoj aronije biti sve učestaliji, a omjer površina pod aronijom biti u korist organske uzgojene aronije. Možda će se tržište u bliskoj budućnosti ipak više okrenuti organskom uzgoju nego poljoprivredi koja se oslanja na korištenje tona kemikalija koje na kraju zagađuju okoliš i utječu na ljude koji žive u tom okolišu kada uvidi povećanu prisutnost aronije koja ima medicinska svojstva i još k tomu nema kemijske kontaminacije, a još uvijek slovi kao moderan usjev.

Ukratko:

  • Čini se da je crna aronija stvorena za ekološki uzgoj. Njezine su bobice najbolji izvor antioksidansa na svijetu pa se može smatrati medicinskom biljkom i ako je moguće trebala bi se uzgajati na plantažama koje su održavane eko-metodama proizvodnje.
  • Aronija je grm koji zahtijeva malo truda u uzgoju. U usporedbi s drugim voćem otporna je na štetočine i bolesti. Zato je veoma pogodna za organski uzgoj.
  • Za kontrolu korova na poljima koja su pod organskim uzgojom ne možemo koristiti herbicide. Željeni se učinak u kontroli korova postiže sjetvom smjese pokrovnih biljaka.
  • Dobra, ali skupa metoda je posipanje piljevine ili narezane kore drveta u redove plantaže ili pokriti tlo trakama posebnog crnog agrotekstila koji sprečava rast korova i štiti tlo od prekomjernog isušivanja.
  • U ekološkoj proizvodnji trebamo koristiti organska gnojiva i komposte i samo ona mineralna gnojiva koja su odobrena za organski uzgoj.
  • Danas na tržištu postoji veliki broj veoma dobrih organskih proizvoda za poboljšanje svojstva tla. Oni se uglavnom temelje na biohumusu – prirodnom gnojivu koje proizvode gliste.
  • Ekološke farme mogu proizvesti svoje vlastito gnojivo i različite vrste biopreparata. Najpoznatije ekološko gnojivo proizvedeno na većini ekoloških farmi je kompost
  • U borbi protiv štetočina i bolesti možemo koristi i vlastite eko prihvatljive biopreparate koje je relativno jednostavno proizvesti, a ipak su učinkoviti.

Berba aronije

Bobice dozrijevaju u drugoj polovici kolovoza. Vrijeme dozrijevanja može varirati unutar dva tjedna, ovisno o okolišu i vremenskim uvjetima. Bobice se beru odjednom pa morate biti spremni kada su potpuno razvijene i lijepe boje.
Najbolji pokazatelj zrelosti je boja kratke peteljke koja drži plod koja se mijenja iz zelene u svijetlo crvenu.
Kada se to dogodi možemo biti sigurni da bobice sadrže dovoljnu količinu šećera i pigmenta i da su izgubile gorki okus karakterističan za nezreli plod. Odabrati pravi dan za berbu od naročite je važnosti za strojno branje jer se samo potpuno zrele bobice mogu lako otrgnuti s peteljke, a da ih berba s kombajnom ne ošteti ili ostavi na grmu. S dobro održavanom plantažom i dobro odabranim danom berbe, stopa berbe za strojno branje prelazi 95%, a ponekad doseže i 98-99% što ručno branje iza kombajna čini potpuno nepotrebnim.
Veoma važna karakteristika bobica je njihova trajnost. Iako se ubrajaju u meko bobičasto voće, one su neusporedivo trajnije od, recimo, ribizla. Držimo li bobice aronije u sanducima nekoliko dana nakon berbe one ne propadaju, a dobro podnose i duga putovanja i transport. Te vam karakteristike omogućavaju da sakupite plodove s različitih plantaža i isporučite čitavu količinu u tvornicu za preradu. Svježe bobice, dobro ubrane i uskladištene na hladnom odmah poslije žetve mogu stajati mnogo tjedana a da ne šteti njihovoj kvaliteti.

Branje bobica ručno je veoma težak posao; jedna osoba prosječno sakupi 100 – 150kg bobica na dan.

Općenito se bobice beru ručno samo s plantaža na kojima je prva godina uroda dok su grmovi još premali za berbu kombajnom. Velike se plantaže beru s polurednim ili punorednim beračem. Prije su se za berbu bobica aronije sasvim uspješno koristili berači za crni ribizli. No kako su grmovi aronije veći od grmova ribizla, a urod puno obilniji, proizvođači su pojačali konstrukciju berača za ribizle i sada već na tržištu ima berača namijenjenim aroniji.

Ukratko:

  • Bobice dozrijevaju u drugoj polovici kolovoza. Najbolji pokazatelj zrelosti je boja kratke peteljke koja drži plod i koja se mijenja iz zelene u svijetlo crvenu.
  • Odabrati pravi dan za berbu je od iznimne važnosti za strojno branje jer se samo potpuno zrele bobice mogu lako otrgnuti s peteljke, a da ih berba kombajnom ne ošteti ili ostavi na grmu.
  • Veoma važna karakteristika bobica je njihova trajnost. Držimo li bobice aronije u sanducima i nekoliko dana nakon berbe one ne propdaju, a dobro podnose i transport.

Zaštita aronije od štetočina i bolesti

Po tom pitanju aronija nije zabrinjavajuća jer još nije bila napadnuta štetočinama ili bolestima u širim razmjerima. Kao mjera opreza treba ipak pregledavati plantažu u potrazi za bilo kakvim znakom zaraze ili bolesti. Moguće je da se s vremenom štetočine ili bolesti uhvate na grmove i dovedu ih u opasnost.
Povremeno su primjećene neke štetočine ali ne u tolikom broju da nalažu kemijsku kontrolu.
Dugogodišnjim promatranjem čini se da je kod rijetkih pojava štetočina sama priroda sposobna nositi se s njima povećavajući populaciju korisnih organizama koji kontroliraju štetočine.

  • Najčešća štetočina nađena na plantažama aronije je uš (Aphidoidea). Uši napadaju mlado lišće i stabljike, isisavajući biljni sok uzrokuju kovrčanje lista i vrhova stabljika. Uši se često ne pojave u cijeloj plantaži nego u lokaliziranim skupinama oštećujući grmove na području od nekoliko desetaka kvadratnih metara. Nije isplativo koristiti kemijska sredstva da bi ih se kontroliralo jer su veći troškovi tretmana nego gubici slabijeg uroda.
  • Može se dogoditi i da se podmladak crvenog pauka preseli na plantažu s obližnjih voćnjaka. To je veoma mali, gotovo neprimjetan pauk koji se uglavnom smješta na donji dio lista. Siše dok iz lišća zbog čega ono žuti i ostaje bez sjaja što znatno slabi biljku.
  • Crv kruške i trešnje (Caliroa limacina) je insekt iz reda Hymenoptera. Njegove se larve općenito nalaze na gornjoj strani lista gdje jede gornji sloj mekog lisnog tkiva ostavljajući smeđe suhe točke. Larve izgledaju kao mali zeleno-žuti puževi pokriveni sluzi, dužine od 0.5 – 1 cm. Obično su dva legla štetočina; u lipnju i kolovozu.
  • Zadnjih godina pojavila se nova štetočina na plantažama aronije. Ranije nije viđena u većem broju. To je mali moljac iz obitelji Tortricidae. Njegove gusjenice  naseljavaju cvjetove aronije, omataju ih svilom i prave hrpice tako omotanih cvjetova. Unutar tako omotanih cvjetova hrane se jedna do dvije gusjenice.  Morate pozorno promotriti na te štetočine, koje za sada nemaju ime jer bi u budućnosti mogle prouzročiti znatnu štetu na cvatnju aronije, a time i smanjen prinos.
  • Druge štetočine nađene na aroniji:
    Zimski moljac
    Jabučni moljac
    Tortricids

Gljivična oboljenja nisu dosad uzrokovala probleme u uzgoju aronije u Hrvatskoj. Bilo je pojava točkastog lišća u Rusiji uzrokovana gljivicom Phillostica spp. Manifestira se malim smeđim točkama po rubu lista. Nije jako ozbiljna bolest, a uzrokuje opadanje zaraženog lišća. Druga gljivična bolest koja se ponekad pojavi na plantažama je smeđa trulež ili Monilia trulež uzrokovana gljivicom Stromatinia aucuparia. Ta se bolest razvija u rano proljeće na prvom mladom lišću, a onda se širi na cvjetne pupove što ima za posljedicu da novonastali plodovi trunu i opadaju. I na tu se bolest treba paziti jer kad se pojavi može doći do značajnog pada uroda.

Ukratko:

  • Na plantažama aronije još nije zaprijetila ozbiljnija bolest ili štetočine. Stoga nema potrebe za kemijskim tretmanima i špricanjem zaštitnim sredstvima.
  • Iz dugogodišnjeg promatranja proizlazi da se za rijetku pojavu štetočina pobrine sama priroda povećavajući populaciju korisnih organizama koji kontroliraju štetočine.

 

Rezidba aronije

Rezidba je jedna od osnovnih tretmana s ciljem da se stanje grmovi i otklone slabe i oštećene stabljike. Prva se rezidba obavlja ubrzo nakon sadnje. Sve se stabljike obrezuju na visinu 10 – 15 cm od tla. Time se uravnotežuju nadzemni dijelovi s veličinom korijena. Kada se okorijenjena mladica vadi iz rasadnika njen se korijenski sustav značajno skrati. Zato postoji rizik da ako je prvo proljeće suho, smanjeni korijenski sustav ne bi mogao snabdjeti vodom neskraćene nadzemne dijelove. Rezultat je odumiranje mladice. Drugi je razlog za rezidbu biljaka spriječavanje cvjetanja u prvoj godini uzgoja. Dobre dvogodišnje biljke se prodaju s već formiranim cvjetnim pupoljcima, koji će – ako ih ostavimo – zametnuti plod u prvoj godini uzgoja, a to bi značajno oslabilo rast grma.
– Rezanjem stabljika ubrzo nakon sadnje možemo biti sigurni da će se grm aronije dobro širiti, proizvesti mnogo novih izdanaka i dati pristojan prinos sljedeće godine.
– Tijekom sljedeće tri ili četiri godine rezidba se ograničava samo na uklanjanje oštećenih grana (nakon branja kombajnom) i onih koje se križaju.
-Narednih godina trebate početi uklanjati najstarije grane da bi ih zamijenile nove stabljike.
– Najviše bobica, koje su ujedno i najveće, ubrano je između druge i četvrte godine roda. Za grmove je poželjno da nemaju grana starijih od šest godina. Svake godine moramo ukloniti koliko je moguće, neke od najstarijih grana da bi na njihovom mjestu  mogle rasti nove mlade stabljike. Nije poželjno imati niti gusto zbijene grane. Dakle, pravilno obrezivanje treba podrazumijevati ne samo uklanjanje najstarijih grana već i prekomjeran rast novi.

Napomena!
Pregust grm raste snažno uvis u potrazi za svijetlom. Na takvoj se plantaži zona roda penje sve više i za nekoliko godina stvara problem kod berbe jer neke bobice kombajn ne može doseći. A i bobice su manje, a neke unutar gustog grma imaju slabiju boju.

U praksi se često događa da nakon nekoliko godina uzgoja zbog lošeg obrezivanja plantaža treba radikalni tretman pomlađivanja. On se sastoji od ručnog uklanjanja svih starih grana i ostavljanja samo desetak mladih stabljika na svakom grmu. Pomlađivanje rezidbom je teško i skupo. Jeftinije je, ali i drastičnije rezanje svih stabljika i grana strojno. Posljedica toga je da nema ploda godinu dana, ali troškovi strojnog rezanja u usporedbi s ručnim su neusporedivo niži što će sigurno nadomjestiti gubitak plodova. Nakon tretmana grmovi će se početi oporavljati proizvodeći velik broj mladih stabljika. Onda je važno i jednostavno neophodno ukloniti većinu novonastalih stabljika ostavljajući samo po desetak na grmu. Ako to ne učinimo gusto izrasle stabljike natjecat će se za svjetlo i snažno izrasti uvis i za dvije do tri godine imat ćemo visoke, guste grmove siromašnog ploda u gornjem dijelu i cijeli postupak pomlađivanja neće imati smisla. Pa kada planiramo pomladiti plantažu moramo biti spremni sustavno kontrolirati broj mladih stabljika, naročito u prve dvije godine nakon obrezivanja starih grana. Prve godine možemo lakše ukloniti prekobrojne mlade stabljike strojno ih režući s obje strane svakog reda ostavljajući samo usku zonu u sredini. U tom je slučaju ručni rad ograničen na korištenje škara za rezidbu da bi otklonili oštećene stabljike ili one preostale iza kosilice i neke iz sredine reda ako ih je previše.

Ukratko:

  • Prva se rezidba obavlja ubrzo nakon sadnje. Sve se stabljike obrezuju na visinu 10 – 15 cm od tla.
  • Tijekom sljedeće tri ili četiri godine rezidba se ograničava samo na uklanjanje oštećenih grana (nakon branja kombajnom) i onih koje se križaju.
  • Narednih godina trebate početi uklanjati najstarije grane da bi ih zamijenile nove stabljike.
  • Najviše bobica, koje su ujedno najljepše i najveće, ubrano je između druge i četvrte godine roda. Za grmove je poželjno da nemaju grana starijih od šest godina.
  • Često se događa da nakon nekoliko godina uzgoja bez pravilne rezidbe grmova plantaža treba radikalan postupak pomlađivanja. Taj se postupak sastoji od uklanjanja svih starih grana i ostavljanja samo desetak mladih stabljika u svakom grmu.